KEMIJSKI RJEČNIK

nuklearni reaktor    →   nuclear reactor

Nuklearni reaktori su postrojenja koja su projektirana za proizvodnju električne energije. Lančana reakcija fisibilnog materijala (uranij-235 ili plutonij-239) provodi se kontinuirano i pod kontrolom. Od sekundarnih neutrona samo jedan jedini smije izazvati daljnje cijepanje.

Osnovni dijelovi nuklearnog reaktora jesu:

1. Jezgra, metalne šipke koje sadrže dovoljno fisibilnog materijala da održe lančanu reakciju na željenom nivou (može biti potrebno i preko 50 t uranija).
2. Izvor neutrona koji će pokrenuti reakciju (kao što je mješavina polonija i berilija)
3. Moderator koji će smanjiti energiju brzih neutrona za učinkovitiju fisiju (materijali kao što su grafit, berilij, teška voda i laka voda)
4. Sredstvo za hlađenje kojim se uklanja fisijom stvorena toplina (obično voda, natrij, helij ili dušik)
5. Sustav kontrole kao što su primjerice šipke bora ili kadmija koji imaju visoki udarni profil (da apsorbiraju neutrone)
6. Adekvatna zaštita, kontrolna oprema i odgovarajuća instrumentacija neophodna za sigurnost osoblja i učinkoviti rad.

nukleinska kiselina    →   nucleic acid

Nukleinske kiseline su najveće organske molekule, prijeko potrebne komponente svake žive stanice. Svaki nukleotid sadrži po jednu dušičnu bazu, jednu molekulu šećera pentoze i jednu molekulu fosforne kiseline. Dva su osnovna tipa nukleinskih kiselina u živim bićima: dezoksiribonukleinske kiseline (DNK) i ribonukleinske kiseline (RNK). DNK je prvi otkrio 1869. švicarski biokemičar Friedrich Miescher (1844.-1895.) u jezgrama spermija nekih riba.

DNK su sastavljene od dušičnih purinskih baza adenina (A) i gvanina (G), dušičnih pirimidinskih baza citozina (C) i timina (T), šećera dezoksiriboze i fosforne kiseline.

RNK su građene od istih blokova kao DNK, samo što je u njima pirimidinska baza timin zamijenjena uracilom (U), a šećer je riboza umjesto dezoksiriboze.

nukleotid    →   nucleotide

Nukleotidi su osnovne strukturne jedinice nukleinskih kiselina. Sastoje se od dušične baze izvedene iz pirimidina ili purina, pentoze, šećera s pet ugljikovih atoma i fosfata. Skupina od tri nukleotida naziva se kodon.

oktaedarska geometrija molekule    →   octahedral molecular geometry

Oktaedarska geometrija molekule (kvadratni bipiramidalni oblik) opisuje onaj oblik molekule kod kojeg su šest atoma ili liganada simetrično vezani na centralni atom. Molekula sumporovog heksafluorida (SF₆) ima oktaedarsku geometriju molekule. Sumporov atom i četiri atoma fluora smješteni su u jednoj ravnini s kutom od 90° među vezama. Preostala dva fluorova atoma smještena su okomito na ovu ravninu s obje njene strane. Oktaedarski raspored elektronskih orbitala posljedica je sp³d² (ili d²sp³) hibridizacije na centralnom atomu.

pravilo okteta    →   octet rule

Pravilo okteta kaže da se kemijska svojstva elemenata redovito ponavljaju s porastom atomske mase i da su svojstva svakog osmog elementa slična. Budući da svi plemeniti plinovi osim helija imaju po osam elektrona u svojoj vanjskoj ljusci, takva se stabilna elektronska konfiguracija zove pravilo okteta. U kemijskim reakcijama atomi elemenata imaju tendenciju da reagiraju na način da postignu elektronsku konfiguraciju plemenitog plina koji im je najbliži u periodnom sustavu elemenata. Postoji mnogo iznimaka ovog pravila.

vitriolno ulje    →   oil of vitriol

Vitriolno ulje je staro ime za sumpornu kiselinu (H₂SO₄). U staro vrijeme sumporna kiselina proizvodila se zagrijavanjem zelene galice (lat. vitriol, FeSO₄*7H₂O) i sakupljanjem kiselih para koje su pri tom nastajale.

organski    →   organic

1. Organski se odnosi na bilo koji spoj temeljen na ugljiku (C) s iznimkom nekih jednostavnih spojeva ugljika, kao što su primjerice ugljikov dioksid, koji se klasificiraju kao anorganski spojevi. Elementi koji se uz ugljik mogu naći u organskim spojevima su vodik (H), dušik (N), kisik (O), fosfor (P) i sumpor (S).

2. Organska hrana su prehrambeni proizvodi uzgajani bez sintetičkih gnojiva, pesticida, stimulatora rasta ili antibiotika. Štetočine se kontroliraju sadnjom u skladu s prirodnim ritmovima i upotrebom prirodnih pesticida, a gnojenje se vrši samo prirodnim gnojivima poput humusa ili stajskog gnoja. Nadalje, organska hrana također mora biti i spremljena bez upotrebe kemikalija kao što su umjetni dodaci i konzervansi. Organska hrana se ne smije zračiti.

osmij    →   osmium

Osmij je 1803. godine otkrio Smithson Tennant (Engleska). Ime je dobio prema grčkoj riječi osme što znači miris zbog otrovnog mirisa hlapljivog tetraoksida. To je sjajni srebrni metal, ekstremno tvrd i krt na povišenim temperaturama. Zajedno s iridijem i platinom čini skupinu teških platinskih metala. Stabilan je na zraku, u vodi i kiselinama. Sprašeni metal oksidira u lako hlapljivi tetraoksid, vrelišta na 130 °C, karakterističnog mirisa sličnog kloru i jako otrovnog. Pare OsO₄ naročito oštećuju sluznicu oka. U prirodi se pojavljuje obično kao pratitelj bakarnih i nikalnih ruda, ili kao osmiridij (prirodna legura osmija i iridija) koja sadrži rutenij. Upotrebljava se za legiranje platine i paladija (povećava im tvrdoću).

Ostwaldov viskozimetar    →   Ostwald’s viscometer

Ostwaldov viskozimetar ,poznat i kao viskozimetar s U-cijevi ili kapilarni viskozimetar, je uređaj za mjerenje viskoziteta tekućina poznate gustoće. Određivanje viskoziteta temelji se na mjerenju istjecanja tekućine kroz kapilaru (zabilježi se vrijeme kad razina tekućine stigne od točke A do točke B). Ostwaldov viskozimetar izmislio je njemački kemičar Wilhelm Ostwald (1853.-1932.).

Instrument se prvo baždari tekućinom poznatog viskoziteta kao što je čista (deionizirana) voda. Poznavajući viskozitet jedne tekućine lako se izračuna viskozitet druge

gdje su η₁ and η₂ viskoziteti ispitivane tekućine i vode a ρ₁ and ρ₂ njihove gustoće.

paralaksa    →   parallax

Paralaksa je prividna promjena položaja promatranog objekta s promjenom mjesta promatrača. Položaj oka kod svih volumetrijskih posuda mora biti u visini meniskusa. U suprotnom paralaksa će uzrokovati pogrešku pri očitavanju položaja meniskusa tekućine u bireti i to pozitivnu pogrešku ako je oko niže a negativnu ako je više od ravnine meniskusa.