Barij je 1808. godine otkrio Sir Humphry Davy (Engleska). Ime mu dolazi od grčke riječi baris što znači težak. To je srebrno bijeli, mekani metal. Barij veoma lako reagira kisikom iz zraka pa se čuva u petroleju. Reagira s vodom i alkoholom. Barij je otrovan. Svi njegovi topljivi spojevi su toksični. Barijev karbonat se koristi kao otrov za štakore. Glavni minerali su mu barit (BaSO4) i viterit (BaCO3). Upotrebljava se u radio tehnici za uklanjanje i posljednjih tragova kisika iz vakuum-cijevi.
Povijesno gledajući (S. Arrhenius), baze su tvari koja disocirajući u otopinama daju OH- ione, pri čemu je rezultirajući pH veći od 7. Po Brønsted-Lowryjevoj teoriji baza je tvar koja je sposobna primiti proton (proton akceptor). Da bi se neka jedinka ponašala kao baza, mora biti prisutan proton donor (kiselina).
Najopćenitiju definiciju baza jdao je G. N. Lewis koji sve kemijske vrste koje mogu dati elektronski par naziva bazom. Otopine baza nazivamo lužinama.
Tipične baze su metalni oksidi, hidroksidi i spojevi (kao amonijak) koji daju hidroksid-ione u vodenim otopinama.
Beerov zakon (naziva se i Beer-Lambertov zakon) daje funkcijski odnos između veličine mjerene apsorpcijskom metodom (A) i veličine koja se određuje, koncentracije (c). Posljedica međudjelovanja fotona i čestica koje apsorbiraju jest smanjenje snage snopa s Po na P. Beerov zakon može se prikazati kao
gdje je A apsorbancija na danoj valnoj duljini svjetlosti, ε je molarni apsorpcijski (ekstinkcijski) koeficijent (L mol-1 cm-1), svojstven svakoj molekulskoj vrsti i ovisan o valnoj duljini svjetlosti, b je duljina puta svjetlosti kroz uzorak (cm) a c je koncentracija tvari u otopini (mol L-1).
1. Kloriranje je uvođenje klora u molekulu organskog spoja adicijom ili supstitucijom.
2. Kloriranje je dezinficiranje vode za piće ili bazena plinovitim klorom ili njegovim spojevima.
Uglenj je crna ili crno-smeđa, zapaljiva sedimentna stijena, sa sadržajem ugljika od 30 %(lignit) do 98 %(kameni ugalj), pomiješanog s malim količinama sumpornih i dušikovih spojeva. Nastao je raspadanjem i sabijanjem biljne tvari u močvarama tijekom millijuna godina. Ugljen se vadi u ugljenokopima, a primarno se upotrebljava kao gorivo.
Ugljeni katran je materijal koji se dobiva destruktivnom destilacijom ugljena kod proizvodnje ugljenog plina. Sirovi katran sadrži velik broj organskih spojeva (npr. benzena, naftalena, metilbenzena itd.) koji se mogu razdvojiti frakcijskom destilacijom.
Benzen (benzol), C6H6, najjednostavniji je aromatski ugljikovodik, lako hlapiva tekućina karakteristična mirisa, vrelišta 80 °C, netopljiva u vodi, topljiva u benzinu, alkoholu i eteru. Gori jako čađavim plamenom, a pomiješan sa zrakom stvara eksplozivnu smjesu. Pare su mu vrlo otrovne.
Njemački kemičar Friedrich August Kekulé je, 1865., predložio strukturu molekule benzena kao heksagonalni prsten koji se sastoji od šest atoma ugljika s naizmjeničnim jednostrukim i dvostrukim ugljik-ugljik vezama. Takva struktura kaže da bi benzen trebao biti vrlo reaktivan ali to nije slučaj. Mi danas znamo da je struktura benzena doista šesterokutna, kod koje su sve C-C veze jednake i čija se duljina nalazi između onih za jednostruku i dvostruku vezu. To je objašnjeno time da se π-orbitale susjednih ugljikovih atoma preklapaju i tvore delokaliziranu molekulsku orbitalu koja se proteže oko prstena, dajući mu dodatnu stabilnost i sukladno tomu smanjenu reaktivnost. To je razlog zašto se strukturna formula benzena predstavlja kao šesterokut s krugom u sredini koji predstavlja delokalizirane elektrone.
Borani su spojevi bora s vodikom (B2H6, B4H10, B5H9, B5H11...). Općenito se mogu dobiti djelovanjem kiseline na magnezijev borid Mg3B2. Svi borani su i po formuli i po strukturi iznenađujući spojevi. Sve više postaje prihvatljiva ideja da se borani smatraju spojevima koji sadrže tzv. tricentričnu vezu koja se sastoji od jednog elektronskog para koji obuhvaća tri atoma, što bi moglo biti u suglasnosti s teorijom molekulskih orbitala.
Bor su 1808. godine otkrili Sir Humphry Davy (Engleska) i Joseph-Louis Gay-Lussac i L. J. Thenard (Francuska). Ime mu dolazi od arapskog naziva buraq koji se koristio za boraks. To je polumetal s unikatnom kemijom i nomenklaturom spojeva. Amorfni bor je tamni prah i za razliku od kristalnog, prilično je reaktivan. Zagrijan na zraku sam se zapali. Kristalni bor je izvanredno tvrd i kemijski je inertan. Ne reagira s kisikom, vodom, lužinama a od kiselina reagira samo s vrućom koncentriranom nitratnom i sulfatnom kiselinom. S većinom metala stvara boride. Bor se rijetko nalazi u većim količinama, najčešće u obliku boraksa (Na2B4O7·10H2O), kernita (Na2B4O7·4H2O) ili kolemanita (Ca[B3O4(OH)3]·H2O). Najviše se upotrebljava u proizvodnji stakla (borsilikatno staklo), keramike i sredstava za čišćenje.
Generalić, Eni. "Oxo compound." Englesko-hrvatski kemijski rječnik & glosar. 29 June 2022. KTF-Split. {Datum pristupa}. <https://glossary.periodni.com>.
Glosar
Periodni sustav