KEMIJSKI RJEČNIK

simens    →   siemens

Simens (S) izvedena je SI jedinica električne vodljivosti vodiča u kojem struja od jednog ampera proizvedi električnu potencijalnu razliku od jednog volta (S = A·V^-1 = Ω^-1). Ime je dobila po njemačkom znanstveniku Ernstu Werneru von Siemensu (1816.-1892.).

elektronegativnost    →   electronegativity

Elektronegativnost je snaga kojom atom pojedinog elementa privlači elektrone. Primjerice, u klorovodiku atom klora je mnogo negativniji od atoma vodika i molekula je polarna, s negativnim nabojem na atomu klora. Elementi s velikom elektronegativnošću lako tvore negativne ione.

L. Pauling je, određivanjem energije kemijske veze, dao svoju skalu relativnih elektronegativnosti. Na toj skali fluor ima najveću elektronegativnost (4), a francij najmanju (0.7).

Što atom ima veću elektronegativnost, to jače privlači elektrone, a što je veća razlika u elektronegativnosti između elemenata, to je veći stupanj ionskog karaktera veze između njihovih atoma. Kad je razlika u relativnoj elektronegativnosti 1.9, udio je ionskog karaktera veze oko 50 %.

eter    →   ether

Eteri su organski spojevi opće formule R-O-R. Dva radikala u molekuli etera mogu biti jednaka ili različita. R ne može biti vodik. Dobivaju se dehidrogenacijom alkohola sa sulfatnom kiselinom. Eteri su hlapljivi, lakozapaljivi spojevi koji, ako sadrže perokside, mogu eksplodirati pri zagrijavanju. Ime eter često se koristi kao sinonim za dietil eter.

mast    →   fat

Masti su esteri glicerola i dugolančanih karbonskih kiselina (viših masnih kiselina). Primarna uloga masti u ljudskom organizmu jest uloga energetskog izvora (iz njih se dobije dvaput više energije nego iz ugljikohidrata). Masti mogu biti zasićene ili nezasićene. Zasićene masti uglavnom su u čvrstom stanju pri sobnoj temperaturi (maslac, mast, loj) dok su nezasićene uglavnom tekućine (ulja).

Nezasićene masti obično su biljnog porijekla, iako i riblja ulja također mogu imati visok postotak nezasićenih masnih kiselina. Biljna ulja mogu se očvrsnuti hidrogenacijom, tj. adicijom vodika na dvostruke veze. Hidrirana biljna ulja su često prisutna u margarinima.

Hidrolizom masti s natrijevim hidroksidom nastaje glicerol i sapun (mješavina natrijevih soli viših masnih kiselina).

sinteza    →   synthesis

Sinteza je formiranje kompleksnog produkta iz jednostavih reaktanata, npr. voda se može sintetizirati iz kisika i vodika:

toplinsko zagađenje    →   thermal pollution

Toplinsko zagađenje je povećanje temperature prirodnih voda nastalo ispuštanje vrućih otpadnih voda iz tvornica ili elektrana. Viša temperatura vode smanjuje sadržaj kisika otopljenog u vodi.

tricij    →   trituim

Tricij (teški vodik) jest radioizotop vodika sa dva neutrona i jednim protonom u svojoj jezgri.

valencija    →   valence

Valencija je naboj na ionu koji se temelji na broju elektrona prenesenih ili podijeljenih unutar određene strukture. Npr. u vodi, H₂O, kisik ima valenciju 2, a ugljik u metanu, CH₄, ima valenciju 4.

vitamin    →   vitamin

Vitamini su dobili ime od vitalni amini jer se u početku mislilo da su svi vitamini amini. Danas je poznato da vitamini mogu imati različite strukture. Tijelo zahtijeva male količine vitamina, ali isto tako i ponajmanji manjak vitamina vodi do metaboličkih i fizičkih poremećaja.

masna kiselina    →   fatty acid

Masne kiseline jesu alifatske monokarboksilne kiseline koje su karakterizirane terminalnom karboksilnom skupinom (R-COOH). Viši članovi ovog niza pojavljuju se u prirodi u obliku estera glicerola (masti) zbog čega se cijela obitelj ovih spojeva naziva masne kiseline. Prirodne masne kiseline obično su građene od 4 do 28 ugljikovih atoma u lancu (obično imaju paran broj) a mogu biti zasićene i nezasićene. Najvažnije zasićene masne kiseline jesu maslačna (C4), laurinska (C12), palmitinska (C16) i stearinska (C18). Od nezasićenih masnih kiselina najčešće se sreću oleinska, linolna i linolenska (sve imaju 18 ugljikovih atoma u lancu).

Fizikalna svojstva masnih kiselina ovise o dužini lanca, stupnju nezasićenosti i razgranatosti lanca. Kiseline s kratkim lancem jesu tekućine oštrog mirisa topljive u vodi. Porastom dužine lanca talište im raste a topljivost u vodi opada. Nezasićene masne kiseline i one s razgranatim lancem imaju niže talište.