Raspadni niz jest niz raspadanja u kojima se radioaktivni element razlaže na različite elemente sve dok ne nastane jedan stabilan atom.
Britanski kemičar John Frederic Daniell (1790-1845) predstavio je 1836. poboljšani naponski članak koji je davao stalnu struju tijekom rada. Daniellov članak galvanski je članak u kojem su anoda (cink) i katoda (bakar) uronjeni u sulfatno kiselu otopinu svojih iona. Otopine su razdvojene pregradom od porozne gline. U članku se spontano odvija redukcija Cu2+ iona i oksidacija cinka u Zn2+ uz elektromotornu silu od 1.100 V.
Zn(s) |
→ | Zn2+ + 2e- |
+0.763 V |
Cu2+ + 2e- |
→ | Cu(s) |
+0.337 V |
Zn(s) + Cu2+ |
→← | Zn2+ + Cu(s) |
+1.100 V |
Dezoksiribonukleinska kiselina (DNK ili DNA) molekula je na kojoj se nalaze upute za sintezu specifičnih proteina, tj. za raspored aminokiselina u njihovim polipeptidnim lanacima. DNK je, 1869., otkrio mladi švicarski kemičar Friedrich Miescher (1844-1895). Skoro stotinu godina kasnije, 1953., američki biolog James Dewey Watson (1928-) i engleski fizičar Francis Harry Compton Crick (1916–2004) otkrili su da se molekula DNK sastoji iz dva komplementarna lanca nukleotida koji se spiralno uvijaju jedan oko drugog i povezani su vodikovim vezama.
DNA se sastoji od dušičnih baza purina i pirimidina, šećera s pet ugljikovih atoma, dezoksiriboze i fosfata. Postoje četiri vrste dušičnih baza: adenin (A), gvanin (G), timin (T) i citozin (C). Preko tih baza vodikovim vezama su povezana dva lanca, pri čemu se uvijek vežu adenin i timin odnosno citozin i guanin. Redoslijed baza u jednom lancu u potpunosti ovisi od redoslijeda baza u drugom, komplementarnom lancu. Ovo svojstvo je od velikog značaja prilikom diobe stanice i prenošenja nasljednog materijala. Promjer uzvojnice je 2 nm, razmak između susjednih baza je 0.34 nm a međusobno su zakrenute za 36° te se tako spiralna struktura ponavlja nakon svakih deset nukleotida (duljina jednog zavoja je 3.4 nm).
Eksikator je staklena posuda sa suhom atmosferom zbog prisutnosti nekog sredstva koje upija vlagu. Upotrebljava se za čuvanje uzoraka, reagensa ili taloga od vlage iz zraka. Kao sredstvo za sušenje obično se koristi bezvodni kalcijev klorid (CaCl2).
Dewarova posuda ili vakuumska boca služi za pohranjivanje tekućina toplijih ili hladnijih od okoliša. Sastoji se od dviju boca smještenih jedna u drugoj s vakuumom između njih. Vakuum sprječava prijenos topline a, zbog bolje učinkovitosti, unutrašnja boca još je i posrebrena kako bi se smanjio prijenos topline radijacijom. U Dewarovoj posudi može se čuvati i tekući zrak. Ime je dobila po svom izumitelju britanskom kemičaru i fizičaru sir Jamesu Dewaru (1842.-1923.) Dewar je svoju posudu izumio 1892. kako bi mu pomogla u istraživanju tekućih plinova. Termos-boca koja se koristi u kućanstvu je prilagođena Dewarova posuda.
Dijaliza (grč. razrješavanje), postupak razdvajanja tvari iz otopine na temelju razlika u sposobnosti difuzije kroz polupropusne membrane (pergament, nitroceluloza, životinjske opne i sl.). Kroz takve membrane prolaze otopljene tvari a zaostaju čestice koloidnih dimenzija. Na taj se način iz otopine mogu odijeliti niskomolekularni od visokomolekularnih spojeva koji kroz pore membrane ne mogu proći. Postupak je vrlo spor pa se ubrzava primjenom električnog polja - elektrodijaliza.
Dijamant (alem-kamen) jest jedan od kristaliziranih oblika elementa ugljika. Najtvrđi je mineral, jake refleksije, većinom bezbojan i proziran. Od primjesa može biti modar, crven, smeđ, žut, zelen i crn. Dijamant nastaje kristalizacijom magme u velikim dubinama. U primarnim ležištima nalazi se u bazičnim eruptivnim stijenama; njihovim trošenjem mogu dijamanti biti isprani i odneseni u pijesak u sekundarna ležišta.
Dijastereoizomeri (dijastereomeri) jesu stereoizomeri spojeva s dva ili više kiralnih centara koji se ne odnose kao predmet i njegova zrcalna slika. Primjerice, u strukturi na slici 1 i 2 su enantiomeri kao i 3 i 4; 1 i 3, 2 i 4 kao i 1 i 4 su dijastereoizomeri. Za razliku od enantiomera, dijastereoizomeri obično nemaju slična fizikalna i kemijska svojstva.
Difrakcija ili rasipanje osobina je valova da se svijaju na rubovima zapreka ili rupa. Efekt je to izraženiji što je prepreka ili rupa po veličini usporediva s valnom duljinom.
Dioksini su organski spojevi koji pripadaju u grupu polikloriranih ugljikovodika, točnije polikloriranih bifenila. Najopasniji od njih je TCDD (2,3,7,8-tetraklorodibenzo-p-dioksin) ili jednostavno dioksin. Dioksin nastaje izgaranjem mnoštva organskih tvari, često i organskih otpadaka prilikom spaljivanja otpada, a i kao nusprodukt u raznim kemijskim procesima u organskoj kemijskoj industriji. U tragovima ga je bilo u poznatoj kemikaliji Agent Orange koja se upotrebljavala u Vijetnamskom ratu za defolijaciju šuma. Također je poznat iz incidenta u Tvornici kemijskih proizvoda u Sevesu u Italiji gdje je dioksin onečistio okolinu.
Dioksini su kemijski stabilni, netopljivi u vodi, ali vrlo lako topljivi u mastima i uljima. Istraživanja potaknuta tvrdnjama da je herbicid štetio vijetnamskim veteranima i radnicima u kemijskoj industriji potvrdila su visoku toksičnost, teratogenost, kancerogenost i mutagenost dioksina. U posljednje vrijeme objavljeni su i radovi u kojima se upozorava da se i neki spojevi iz ispušnih plinova automobila ponašaju slično dioksinu.
Strukturna formula izgleda ovako:
Generalić, Eni. "Visoka peÃâ¡." Englesko-hrvatski kemijski rječnik & glosar. 29 June 2022. KTF-Split. {Datum pristupa}. <https://glossary.periodni.com>.
Glosar
Periodni sustav