KEMIJSKI RJEČNIK

solvatacija    →   solvation

Solvatacija je proces vezanja molekula otapala na ione ion-dipolnom vezom. Specijalni slučaj solvatacije kada je otapalo voda, naziva se hidratacija.

otapalo    →   solvent

Otapalo je komponenta otopine koja se nalazi u većoj količini od ostalih komponenata. Otapalo je obično tekuće a može biti i smjesa. Voda je najčešće otapalo.

masna kiselina    →   fatty acid

Masne kiseline jesu alifatske monokarboksilne kiseline koje su karakterizirane terminalnom karboksilnom skupinom (R-COOH). Viši članovi ovog niza pojavljuju se u prirodi u obliku estera glicerola (masti) zbog čega se cijela obitelj ovih spojeva naziva masne kiseline. Prirodne masne kiseline obično su građene od 4 do 28 ugljikovih atoma u lancu (obično imaju paran broj) a mogu biti zasićene i nezasićene. Najvažnije zasićene masne kiseline jesu maslačna (C4), laurinska (C12), palmitinska (C16) i stearinska (C18). Od nezasićenih masnih kiselina najčešće se sreću oleinska, linolna i linolenska (sve imaju 18 ugljikovih atoma u lancu).

Fizikalna svojstva masnih kiselina ovise o dužini lanca, stupnju nezasićenosti i razgranatosti lanca. Kiseline s kratkim lancem jesu tekućine oštrog mirisa topljive u vodi. Porastom dužine lanca talište im raste a topljivost u vodi opada. Nezasićene masne kiseline i one s razgranatim lancem imaju niže talište.

ferit    →   ferrite

Feriti su keramički materijali opće formule MO·Fe₂O₃, gdje je M dvovalentni metal (Co, Mn, NI, ili Zn). Feriti su feromagnetični ili ferimagnetični ali nisu električni vodiči. Upotrebljavaju se za magnetske jezgre u visokofrekventnim krugovima, za izradu magnetskih traka, a veoma se mnogo primjenjuju u elektronici.

Fischer-Tropschov postupak    →   Fischer-Tropsch process

Fischer-Tropschov postupak jest industrijska metoda dobivanja ugljikovodika iz ugljikova monoksida i vodika. Postupak, razvijen 1933. su Nijemci primijenili za dobivanje motornih goriva u II. svjetskom ratu. Naziv je dobio po njemačkom kemičaru Franzu Fischeru (1852.-1932.) i češkom kemičaru Hansu Tropschu (1839.-1935.). Vodik i ugljikov monoksid miješaju se u omjeru 2:1 i prevode pri temperaturi od 200 °C preko nikla ili kobalta kao katalizatora. Dobivena smjesa ugljikovodika može se razdijeliti u dizelsku i benzinsku frakciju.

stp    →   stp

STP (ili NTP) je kratica za standardnu (normalnu) temperaturu (273.15 K ili 0 °C) i tlak (10⁵ Pa). Standatni uvjeti koriste se kada se uspoređuju svojstva plinova.

jaki elektrolit    →   strong electrolyte

Jaki elektroliti su oni elektroliti koji u vodenim otopinama potpuno disociraju na svoje ione i koji dobro provode električnu struju.

sinteza    →   synthesis

Sinteza je formiranje kompleksnog produkta iz jednostavih reaktanata, npr. voda se može sintetizirati iz kisika i vodika:

kaljenje    →   tempering

Kaljenje je ubrzano hlađenje metala (obično čelika) s pogodne povišene temperature, čime se mijenjaju njegova svojstva, npr. čelik postaje tvrđi. Ovo se općenito postiže uranjanjem metala u vodu, ulje, otopinu polimera ili soli iako se ponekad koristi i hlađenje u struji zraka.

granica zapaljivosti    →   flammable limit

Granica zapaljivosti je područje koncentracija kod kojeg se smjesa zraka i zapaljivog materijala može nekim izvorom paljenja (iskrenjem, električnim lukom ili zagrijavanjem) zapaliti ili eksplodirati. Ovo područje zapaljivosti se često naziva i područje eksplozivnosti i ograničeno je donjom i gornjom granicom zapaljivosti.

Donja granica zapaljivosti je najniža koncentracija zapaljivih plinova ili para koja u smjesi sa zrakom može dovesti do izgaranja i eksplozije. Gornja granica zapaljivosti je najviša koncentracija zapaljivih plinova ili para koja u smjesi sa zrakom može dovesti do izgaranja i eksplozije.

Najšire područje zapaljivosti imaju acetilen (od 2.8 % do 93 %) i vodik (od 4.6 % do 95 %). U području koncentracije između graničnih vrijednosti doći će do sagorijevanja ili do pojave eksplozije, koja je to slabija što su koncentracije plina bliže donjoj ili gornjoj granici eksplozivnosti.