Lantan je 1839. godine otkrio Carl Gustaf Mosander (Švedska). Ime je dobio od grčke riječi lanthano što znači biti skriven. To je srebrno bijeli, kovki metal. Dovoljno je mekan da se može rezati nožem. Brzo oksidira na zraku dok s hladnom vodom reagira sporo uz razvijanje vodika. Glavni izvor lantana je mineral monacit (Ce, La, Nd, Pr fosfat) koji se nalazi u monacitnim pijescima. Koristi se kod izrade studijskih reflektora i projektora, TV-prijemnika u boji i za bojanje stakla.
Lateks je mliječni sok dobiven iz nekih tropskih biljaka (kaučukovca, gumovca). To je koloidna disperzija kaučuka (25-35%)u vodi (60-75%) iz koje se koagulacijom dobiva guma. Izraz lateks upotrebljava se i za sintetske emulzije polimera kao što su polivinil acetat ili polivinil klorid. Upotrebljava se za izradu gumenih rukavica, cijevi, kondoma, gumenih traka, i sl.
Liebigovo hladilo (kondenzator) služi za hlađenje i kondenziranje para. Vruća para prolazi središnjom cijevi a hladna voda teče vanjskom cijevi (ovojnicom oko središnje cijevi) i to u smjeru suprotnom od prolaska pare. Iako nosi ime njemačkog kemičara Justusa von Liebiga (1803.-1873.) on nije njegov izumitelj. U upotrebi je bio davno prije njegovog znanstvenog rada.
Ligandi su molekule ili ioni koji se s centralnim metalnim ionom vezuju u kompleks. Ligandi mogu biti ioni ili molekule koji imaju slobodne elektronske parove. Takvi ioni jesu: fluorid (F-), klorid (Cl-), bromid (Br-), jodid (I-), sulfid (S2-), cijanid (CN-), tiocijanat (NCS-), hidroksid (OH-), peroksid (O22-), nitrozil (NO+), nitrit (NO2-), amid (NH2-), karbonat (CO32-), tiosulfat (S2O32-). Molekule su: amonijak (NH3), voda (H2O), dušikov monoksid (NO), ugljikov monoksid (CO). Ligandi se klasificiraju prema broju veza koje mogu ostvariti s centralnim atomom. Ligandi s jednim potencijalnim donorom elektrona su monodentatni ligandi s više polidentatni ligandi. Ligandi s više donorskih atoma koji se mogu vezati s centralnim atomom samo preko jednog od njih nazivaju se ambidentatni ligandi. Kelatni ligandi su polidentatni ligandi koji sasvim obuhvate centralni atom poput škara morskog raka.
Kalcijev oksid (živo vapno), CaO, industrijski se dobiva isključivo zagrijavanjem vapnenca (CaCO3) na oko 1 000 °C:
Čisti kalcijev oksid bijeli je prah koji s vodom burno reagira dajući kalcijev hidroksid (gašeno vapno) [Ca(OH)2].
Vapnenac je sedimentna stijena koja se sastoji od sitnih kristalića kalcita (CaCO3). Više od 10 % svih taložnih stijena su vapnenci. Vapnenac može biti organskog i anorganskog porijekla. Može nastati taloženjem ostataka vapnenastih ljuštura i kostura morskih organizama ili precipitacijom iz voda bogatih kalcijevim hidrogenkarbonatom.
Kalcijev karbonat je netopljiv u čistoj vodi, ali se otapa u vodi koja sadrži CO2
Otapanjem vapnenca nastaju špilje i ponori a taloženjem sedrene barijere i špiljski ukrasi (stalagmiti i stalaktiti). Cijeli proces otapanja i ponovnog taloženja je jako spor i može trajati stotine godina.
Litij je 1817. godine otkrio Johan August Arfvedson (Švedska). Ime su mu dali Arfvedson i Berzelius od grčke riječi lithos što znači stijena jer je litij otkriven u stijenama za razliku od druga dva elementa prve skupine, kalija i natrija, koji su dobiveni iz biljnog materijala. To je mekani, srebrno bijeli metal koji sporo reagira s kisikom iz zraka. Može se zapaliti na zraku, a u reakciji s vodom razvija vodik iako manje burno nego natrij. Litij je najjače redukcijsko sredstvo. Rijetko se nalazi u većim koncentracijama. Najčešće se javlja u obliku aluminosilikata kao što je spodumen (LiAlSi2O6). Litij je najlakši metal. Upotrebljava se za legiranje aluminija i za izradu specijalnih stakala i keramike. Zbog svog velikog elektrokemijskog potencijala koristi se kao anoda u baterijama.
Indeks života na planetu (LPI, Living Planet Index) odražava stanje ekosustava i njegove bioraznolikosti praćenjem 7953 populacije kralježnjaka (ptica, sisavaca, vodozemaca, gmazova i riba) iz 2544 vrsta. LPI se računa tako da se prvo izračunaju godišnje promjene za svaku populaciju u bazi, a zatim se izračuna prosječna promjena za sve populacije. Od 1970. kad je počelo prikupljanje podataka pa do 2007. godine globalni LPI pokazuje pad od 30 %.
Lymanova serija je serija linija u spektru vodikova atoma koja nastaje skokom elektrona iz viših energijskih nivoa u normalno stanje s kvantnim brojem n = 1.
Magnezij je 1808. godine otkrio Sir Humphry Davy (Engleska). Ime mu potječe od grčkog naziva za magnezijev oksid (MgO) - magnesia alba, prema okrugu u Thessaly, Grčka. To je polutvrdi, sjajni, srebrno bijeli metal, koji na zraku potamni zbog zaštitne prevlake oksida. Može se kovati, lijevati i valjati. Gori na zraku uz pojavu vrlo intenzivne svjetlosti. Lako se otapa u kiselinama a reagira i s vodom na povišenim temperaturama uz oslobađanje vodika. Magnezij se upotrebljava kao snažno redukcijsko sredstvo koje može reducirati mnoge metalne okside. Najvažniji izvor magnezija su minerali dolomit (CaCO3·MgCO3) i magnezit (MgCO3), te morska voda. Glavno područje primjene magnezija je metalurgija, posebno za izradu lakih legura.
Generalić, Eni. "Slana voda." Englesko-hrvatski kemijski rječnik & glosar. 29 June 2022. KTF-Split. {Datum pristupa}. <https://glossary.periodni.com>.
Glosar
Periodni sustav