KEMIJSKI RJEČNIK

radijacija    →   radiation

Radijacija je proces prijenosa topline u obliku elektromagnetskih valova. Može se odvijati u tvari, ali i u vakuumu. Uvijek kada se elektromagnetno zračenje emitira ili apsorbira, dolazi do prijenosa topline. Ovo je upotrijebljeno kod infracrvenih grijača, u mikrovalnim pećnicama, kod laserskog rezanja metala i sl.

rendgenski difrakcijski uzorci    →   X-ray diffraction pattern

Rendgenski difrakcijski uzorci interferentni su uzorci koje stvaraju X-zrake prilikom prolaza kroz čvrsti materijal. Proučavajući difrakcijske uzorke rendgenskih zraka, mogu se dobiti detaljne informacije o trodimenzionalnoj strukturi kristala, o njihovoj površini i atomima.

reverzibilan proces    →   reversible process

Reverzibilan proces ili reakcija takav je proces koji se može odvijati u obrnutom smjeru pomoću infinitezimalno male promjene u uvjetima. Npr. voda i led postoje zajedno pri temperaturi od 0 °C i tlaku od 101 325 Pa. Malo povišenje temperature uzrokuje topljenje leda, isto tako malo smanjenje temperature uzrokuje zamrzavanje vode. Otapanje ili zamrzavanje pri ovim uvjetima može se smatrati reverzibilnim.

ribonukleinska kiselina    →   ribonucleic acid

Ribonukleinska kiselina (RNK ili RNA) je dugačka lančasta molekula koja služi kao posrednik između DNK i njihovog konačnog produkta, bjelančevina. Neki virusi koriste RNK molekule za prijenos genetskih informacija umjesto DNK.

Ribonukleinska kiselina i dezoksiribonukleinska kiselina kemijski su vrlo slične molekule. U RNK je pirimidinska baza timin zamijenjena uracilom, a šećer je riboza umjesto dezoksiriboze. RNK su sastavljene od dušičnih purinskih baza adenina i gvanina, dušičnih pirimidinskih baza citozina i uracila, šećera riboze i fosforne kiseline. Za razliku od DNK RNK je jednolančana molekula.

Imamo tri glavna tipa obzirom na funkciju RNK u stanici: (1) ribosomske RNK koje izgrađuju ribosome u citoplazmi; (2) glasničke (messengers), dugačke, nitaste, mjestimično poput čvorova savijene molekule velike molekularne mase, sastavljene od dugih nizova ribonukleotida; služe kao prijenos biološke uloge DNK iz jezgre u citoplazmu; (3) transportne (transfer) RNK relativno malih molekula sastavljenih od svega 75-90 nukleotida, molekularne mase oko 30 000.; prenose aminokiseline na ribosome, gdje se obavlja sinteza bjelančevina, koji su strukturne bjelančevine, enzimi ili hormoni odgovorni za osnovnu strukturu i funkciju živih organizama.

samarij    →   samarium

Samarij je 1879. godine otkrio Paul Emile Lecoq de Boisbaudran (Francuska). Ime je dobio po mineralu samariskitu nazvanom tako u čast ruskog rudarskog inženjera Samarskog. To je srebrno bijeli metal koji je stabilan na suhom zraku. Oksidni sloj se formira na površini ako je izložen vlažnom zraku. Metal se sam zapali na zraku ako se zagrije na 150 °C. Glavni izvor teških lantanoida je gadolinit (Y, Ce, Cr, Be, Fe silikat), euksenit (sadrži Y, Ce, Er, Nb, Ti, U) i ksenotim (YPO₄ s nešto Th i lakih lantanoida). Nalaze se i u monacitnim pijescima. Koristi se za izradu stakla koje apsorbira infracrveno zračenje, za izradu lasera i studijskih reflektora i kao apsorber neutrona u nuklearnom reaktoru. Upotrebljava se za izradu permanentnih magneta s najvećim otporom prema demagnetizaciji od svih poznatih materijala.

sunčeva ćelija    →   solar cell

Sunčeva ili fotonaponska ćelija jest naprava koja sunčevu svjetlost pretvara u elektricitet. Sve sunčeve ćelije koriste se fotonaponskom pojavom, pa se često zovu fotonaponskim napravama. U većini ovih ćelija osnovni materijal čine poluvodiči, a najčešći je silicij.

Fotonaponska pojava zasniva se na stvaranju pokretnih nositelja naboja - elektrona i šupljina - uslijed apsorpcije fotona svjetlosti. Ovaj par naboja stvara se kad elektron u najvišoj popunjenoj elektronskoj vrpci poluvodiča (valentnoj vrpci) apsorbira foton dostatne energije i prijeđe u praznu elektronsku vrpcu (vodljivu vrpcu). Ovo pobuđenje može se inducirati samo fotonom čija energija odgovara širini energijskog procjepa koji razdvaja valentnu i vodljivu vrpcu. Stvaranje para naboja elektron-šupljina može se pretvoriti u električnu struju u poluvodičkoj napravi, u kojoj je sloj jednog poluvodiča spojen sa slojem drugačijeg poluvodiča ili pak metala. U većini poluvodičkih ćelija ovaj je spoj takozvani p-n spoj, tj. sučeljavaju se p-dopirani i n-dopirani poluvodič. Na sučelju višak pozitivnog naboja (šupljina) u p-dopiranom poluvodičkom sloju i višak negativnog naboja (elektrona) u n-dopiranom poluvodičkom sloju stvara električno polje, koje se prostire s obje strane sučelja. Kad se apsorpcijom fotona u ovom području stvori par elektron-šupljina, ovi naboji se, zbog djelovanja polja, udaljuju od sučelja krećući se u suprotnim smjerovima prema vrhu i dnu ćelije, gdje se nalaze metalne elektrode za skupljanje struje. Elektroda na vrhu (kroz koju se apsorbira svjetlost ) podijeljena je na trake tako da ne zaklanja poluvodički sloj. U većini komercijalnih ćelija p-n spoj se formira unutar monolitnog komada kristalnog silicija. Silicij apsorbira sunčevu svjetlost onih valnih duljina pri kojima je najintenzivnija, od bliskog infracrvenog područja (valnih duljina oko 1200 nm) do ljubičastog (valnih duljina oko 350 nm).

talij    →   thallium

Talij je 1861. godine otkrio Sir William Crookes (Engleska). Ime je dobio od grčke riječi thallos što znači propupala grančica zbog karakteristične zelene linije u atomskom spektru. To je srebrno sivi, veoma mekani metal koji se može rezati nožem. Oksidira na zraku pa se čuva u petroleju. Otapa se u svim kiselinama. Talij je otrovan za ljude i životinje. Nekad se upotrebljavao za uništavanje glodavaca i insekata ali je to napušteno zbog posrednog trovanja divljih životinja i ptica. Spojevi su visoko toksični ako se unesu u organizam, a naročito su opasni zbog svog kumulativnog efekta. Talij se nigdje ne javlja u većim količinama. Dobiva se kao nusproizvod prerade sulfidnih ruda cinka, olova, željeza i bakra. Najviše se upotrebljava u elektronici, za proizvodnju posebnog optičkog stakla s velikim indeksom loma i infracrvenih detektora.

titracijska krivulja    →   titration curve

Titracijska krivulja je grafičko predstavljanje količine prisutne vrste u odnosu na volumen dodane otopine tijekom titriranja. Titracijska krivulja ima karakteristični sigmoidalni oblik u kojem točka infleksije na označava završnu točku titracije. Plava linija na slici predstavlja prvu derivaciju titracijske krivulje.

ununkvadij    →   ununquadium

O otkriću ununkvadija su u siječnju 1999. godine informirali znanstvenici iz Nuklearnog istraživačkog centra u Dubni (Rusija) i Lawrence Livermore National Laboratory (USA). Novi element je dobio ime od latinske izvedenice za redni broj 114 prema IUPAC preporuci za imenovanje elemenata s atomskim brojem većim od 100. To je sintetski radioaktivni metal. Samo nekoliko atoma ununkvadija je pripravljeno fuzijom kalcijeva i plutonijeva atoma.

valni broj    →   wavenumber

Valni broj je broj valnih ciklusa po jedinici udaljenosti. Na nesreću postoje dvije definicije valnog broja.

Valni broj, k, najčešće se definira kao

gdje je λ valna duljina, v_p fazna brzina vala a ω kružna frekvencija.

Manje česta definicija valnog broja je

Uvijek se mora naglasiti koja se definicija koristi. Naširoko se koriste kod infracrvene spektroskopije i obično se izražavaju u cm^-1.