KEMIJSKI RJEČNIK

alotropija    →   allotropy

Alotropija (gr. allos, drugačije, and tropos, ponašanje) je pojavljivanje elemenata u dva ili više različitih molekulskih ili kristalnih oblika koji imaju različita kemijska i fizikalna svojstva. Razlika između ovih oblika može biti u njihovoj kristalnoj strukturi (bijeli, crveni i crni fosfor), broju atoma u molekuli (dvoatomni kisik i troatomni ozon) ili u molekularnoj strukturi kapljevine (tekući helij i helij II).

U nekim slučajevima alotropi su stabilni samo u određenom temperaturnom području koje je definirano temperaturom pretvorbe pri kojoj jedan alotrop prelazi u drugi. Primjerice, bijeli (metalni) kositar stabilan je ispod 13.2 °C a sivi (nemetalni) kositar stabilan je iznad 13.2 °C. Ova vrsta alotropije naziva se enantiotropija. Alotropija kod koje nema temperature (točke) pretvorbe naziva se monotropija.

Izraz alotropija ne može se primijeniti na tvari u različitim agregatnim stanjima, npr. kada se led topi i prelazi iz čvrstog leda u tekuću vodu.

Alotropija općenito opisuje pojavu polimorfizma kod elemenata, dok se polimorfija odnosi na svaku tvar koja može imati više kristalnih struktura.

moment količine gibanja    →   angular momentum

Moment količine gibanja je fizikalna veličina koja se definira pri razmatranju rotacije tijela (analogno tome se pri razmatranju translacije definira količina gibanja tijela).

Moment količine gibanja za tijelo koje se vrti oko neke određene osi jednak je:

gdje je I moment tromosti tijela obzirom na tu os, a ω je kutna brzina tijela.

Moment količine gibanja može se definirati i za materijalnu točku s obzirom na određeno ishodište (materijalna točka ne mora se pritom gibati po kružnici). Koristi se ista definicijska formula, samo je moment tromosti materijalne točke definiran s obzirom na to ishodište kao:

gdje je m masa a r njena udaljenost od ishodišta.

Bronstedova baza    →   Bronsted base

Brønstedova baza je tvar koja u kemijskoj reakciji prima proton.

kalorimetrija    →   calorimetry

Kalorimetrija je mjerenje promjene topline tijekom kemijske reakcije, promjene stanja, formiranja otopine ili događaja koji uključuje prijenos topline.

karamel    →   caramel

Karamel je smeđa tvar složenog kemijskog sastava, dobiva se prženjem šećera, a upotrebljava se za bojenje namirnica, u izradi bombona, likera, poslastica itd.

kemikalija    →   chemical

Pojam kemikalije označava skupni naziv za sve kemijske proizvode, odnosno tvari priređene kemijsko-tehnološkim postupcima.

analitička vaga    →   analytical balance

Analitička vaga je instrument za precizno određivanje mase tvari. Analitička vaga osjetljiv je i skup instrument, a o njezinoj ispravnosti i preciznosti ovisi točnost rezultata analize. Najrašireniji tip analitičke vage jest vaga nosivosti 100 g i osjetljivosti 0.1 mg. Ni jednu kvantitativnu kemijsku analizu nije moguće napraviti bez upotrebe vage jer, bez obzira na metodu koju koristimo, uvijek treba odvagati uzorak za analizu i potrebne količine reagensa za pripravu otopina.

Analitičke vage smještaju se u staklene ormariće koji ih štite od prašine i zračnih struja koje bi mogle poremetiti položaj ravnoteže. Stalak vage pričvršćen je na debelu staklenu ili kamenu ploču kako bi se manjile vibracije, dok se horizontalnost vage provjerava ugrađenom okruglom libelom . Os oko koje se okreće poluga vage oštri je brid trostrane ahatne prizme (ahat se odabire zbog svoje tvrdoće) koji se nalazi na ravnoj podlozi od istog materijala. Zdjelice su također obješene na ahatne noževe. Noževi (prizme) i ležajevi najodgovorniji su za preciznost analitičke vage i treba ih čuvati od oštećenja. Stoga poluga i zdjelice leže na ležajevima samo kada promatramo njihanje vage dok u svakom drugom slučaju vaga mora biti zakočena.

Princip rada moderne laboratorijske vage temelji se na svojem prethodniku - vagi s jednakim krakovima. Tijelo nepoznate mase stavlja se na jednu stranu vage a utezi poznate mase na drugu. Kada se pokazivač vrati u središnji položaj, sile na oba kraka su jednake, a težina nepoznatog predmeta odredi se iz masa dodanih utega.

Moderne elektroničke laboratorijske vage temelje se na mjerenju struje potrebne da se pokretna elektromagnetna zavojnica vrati na svoju nultu poziciju iz koje je pomaknuta zbog opterećivanja vage tijelom čija se masa mjeri.

arginin    →   arginine

Arginin je jedna od najrjeđih aminokiselina u proteinima. To je električki nabijena aminokiselina s pobočnim lancem i kao sve nabijene kiseline smješta se uglavnom na površinu bjelančevina čineći ih topivijim. Arginin je dobro dizajniran da veže fosfatni anion pa se često može naći u aktivnim centrima bjelančevina koji vezuju fosforirane supstrate. Kao kation, zajedno s lizinom, arginin igra važnu ulogu u održavanju ravnoteže naboja bjelančevina. Iako se smatra za esencijalnu aminokiselinu (mora se unositi hranom) to vrijedi samo kod mladih u razvoju.

• Kratice: Arg, R
• IUPAC ime: 2-amino-5-(diaminometilidenamino)pentanska kiselina
• Molekularna formula: C₆H₁₄N₄O₂
• Molekularna masa: 174.20 g/mol

argon    →   argon

Argon su 1894. godine otkrili Lord Raleigh i Sir William Ramsay (Škotska). Ime mu dolazi od grčke riječi argos što znači neaktivan. To je kemijski inertan, jednoatomni nezapaljivi plin bez boje i mirisa. Ne spaja s drugim elementima izuzev s fluorom. Argon se dobiva frakcijskom destilacijom tekućeg zraka. Upotrebljava se za zavarivanje kada je potrebno osigurati inertnu atmosferu.

Arheniusova jednadžba    →   Arrhenius equation

Jednadžba oblika

gdje je k konstanta brzine kemijske reakcije, A kolizijski faktor, E_a energija aktivacije, T temperatura, R plinska konstanta.

Dijagram ln k - 1/T jest pravac čiji je nagib -E_a/R a presjek s osi x lnA. Jednadžba se zove prema njenom autoru Svantu Arrheniusu.