Halogenirani ugljikovodici su spojevi koji sadržavaju samo ugljik, jedan ili više halogena, i ponekad vodik, primjerice ugljikov tetraklorid ili tetraklorometan (CCl4), tetrabromometan (CBr4). Niži članovi različitih homolognih nizova koriste se kao sredstva za hlađenje, sredstva za gašenje požara i kao sredstva za pjenjenje poliuretanske pjene. Polimerizacijom halogeniranih ugljikovodika nastaju plastične mase koje karakterizira visoka kemijska otpornost, visoka električna otpornost i dobra toplinska stabilnost.
Helij su 1868. godine otkrili Pierre Jules César Janssen (Francuska) i Sir William Ramsay (Škotska). Ime mu dolazi od grčke riječi helios što znači sunce. To je plin bez boje i mirisa koji se u prirodi pojavljuje kao jednoatomni. Helij je kemijski inertan, nezapaljivi plin koji se ne spaja s drugim elementima. Prvi put pronađen je u spektru sunčevog zračenja. Helij je drugi element, iza vodika, po rasprostranjenosti u cijelom svemiru. Nastaje raspadom radioaktivnih elemenata, a industrijski se proizvodi iz zemnog plina iz Teksasa (SAD) u kojem ga ima oko 2 % (volumna). Upotrebljava se za punjenje balona, a smjesa koja se sastoji od 21 % O2 i 79 % He koristi se kao zamjena za zrak kod ronjenja na velikim dubinama.
Poluacetali ili hemiacetali organski su spojevi opće formule R2C(OH)OR’ (R’ ≠ H) dobiveni adicijom molekule alkohola na karbonilnu skupinu aldehida ili ketona. Poluacetali su općenito nestabilni spojevi a stabilnija konfiguracija nastaje kada intramolekularnom ciklizacijom nastane peteročlani furanozni ili šesteročlani piranozni prsten. Prvotno se izraz poluacetali (hemiacetali) odnosio samo na poluacetale izvedene iz aldehida (jedan R = H) ali je danas proširen i na one izvedene iz ketona (poluketale) (oba R ≠ H).
Poluketali ili hemiketali organski su spojevi opće formule R2C(OH)OR (R ≠ H) dobiveni adicijom molekule alkohola na karbonilnu skupinu ketona. Ako su keto i hidroksilna skupina u sastavu istog spoja, intramolekulskom ciklizacijom nastaje ciklički poluketal. Ovaj naziv bio je odbačen, ali je vraćen u upotrebu kao podklasa poluacetala.
Henryjev zakon formulirao je 1803. engleski kemičar William Henry (1775.-1836.). Sadržaj plina otopljenog u tekućini pri određenoj temperaturi upravo je razmjeran parcijalnom tlaku tog plina iznad tekućine. Henryjev zakon vrijedi samo za slabo topljive plinove pri niskim parcijalnim tlakovima.
gdje je pi parcijalni tlak komponente i iznad otopine, xi je molarni udio u otopini a Kx je konstanta karakteristična za dani plin i otapalo.
Zakonitost termokemijskih pojava otkrio je 1840. ruski kemičar švicarskog porijekla Germain Henri Hess (1802.-1850.). Njegov zakon glasi: Reakcijska toplina neke kemijske promjene ne ovisi o putu kojim reakciju vodimo, već samo o početnom i konačnom stanju sustava. Hessov zakon poznat je i kao zakon o stalnosti zbroja toplina reakcije.
Na primjer, eksperimentalno je određena entalpija oksidacije grafita u ugljikov dioksid i ugljikova monoksida u ugljikov dioksid. Zbog ravnoteže
nije moguće odrediti entalpiju oksidacije grafita u ugljikov monoksid. Međutim, reakcijska toplina te reakcije može se izračunati primjenom Hessovog zakona.
| C(s) + O2(g) →← CO2(g) | ΔrH1 = -393 kJ mol-1 |
| CO(g) + 1/2O2(g) →← CO2(g) | ΔrH2 = -283 kJ mol-1 |
| C(s) + 1/2O2(g) →← CO(g) | ΔrH3 = -110 kJ mol-1 |
Histidin je nabijena aminokiselina s baznim pobočnim lancem. To je esencijalna aminokiselina koju ljudski organizam ne može sintetizirati te se mora unijeti preko hrane. Konstanta imidazolnog lanca histidina je otprilike 6 što znači da mala promjena pH fiziološke otopine može promijeniti njen naboj. Protonirani imidazol ponaša se kao kiselina a neprotonirani kao baza. Histidin se često sreće kao ligand u kompleksima željeza i cinka.
Homologni niz je niz spojeva zajedničke opće formule u kojem se svaki član od idućeg razlikuje za istu skupinu, npr. metilensku skupinu (-CH2-). Članovi homolognog niza zovu se homolozi.
Ravnolančani alkani primjer su homolognog niza opće formule CnH2n+2
| Struktura | Ime |
|---|---|
| CH4 | metan |
| CH3-CH3 | etan |
| CH3-CH2-CH3 | propan |
| CH3-CH2CH2CH3 | butan |
| CH3-(CH2)3-CH3 | pentan |
| CH3-(CH2)4-CH3 | heksan |
| CH3-(CH2)5-CH3 | heptan |
| CH3-(CH2)6-CH3 | oktan |
| CH3-(CH2)7-CH3 | nonan |
| CH3-(CH2)8-CH3 | dekan |
Hidroliza je kemijska reakcija u kojoj voda reagira s drugom tvari pri čemu nastaju dvije ili više novih tvari. To uključuje ionizaciju molekula vode kao i cijepanje spoja hidrolizom, primjerice
Primjeri su pretvaranje škroba u glukozu pomoću vode u prisutnosti odgovarajućih katalizatora i reakcije iona otopljenih soli s vodom pri čemu nastaju različiti produkti, kao na primjer kiseline, kompleksni ioni, itd.
Hidroliza je proces suprotan neutralizaciji i esterifikaciji.
Indikator je tvar koja u otopini daje vidljivu promjenu (obično promjenu boje) u prisutnosti kemijske vrste. Koriste se za označavanje završetka kemijske reakcije. Indikatori se dijele prema vrstama kemijskih reakcija u kojima se primjenjuju (kiselo-lužnate, redoks, taložne, kompleksirajuće i adsorpcijske).
Kiselo-bazni indikatori su spojevi, kao npr. fenolftalein i metil oranž, koji reverzibilno mijenjaju boju ovisno o tome je li otopina kisela ili bazna. Oksidacijsko-redukcijski indikatori su tvari koje reverzibilno mijenjaju boju između svog oksidiranog i reduciranog oblika.
Generalić, Eni. "Kemijska formula." Englesko-hrvatski kemijski rječnik & glosar. 29 June 2022. KTF-Split. {Datum pristupa}. <https://glossary.periodni.com>.
Glosar
Periodni sustav
