KEMIJSKI RJEČNIK

zrak    →   air

Zrak koji dišemo mješavina je plinova. Sastav suhog zraka na morskoj razini (0 m) prikazan je u donjoj tablici:

Bravaisova rešetka    →   Bravais lattice

Bravaisova rešetka je beskrajni niz zasebnih točaka čiji se raspored i orijentacija ponavlja iz koje god točke niza se gledalo. Francuski kristalograf Auguste Bravais (1811.-1863.) ustanovio je da se u prostoru mogu konstruirati samo četrnaest različitih prostornih rešetki. Svi kristalni materijali mogu se uklopiti u jedan od ovih rasporeda.

Kristalni sustav	Bravaisove kristalne rešetke
kubični a=b=c α=β=γ=90°
	jednostavna kubična	prostorno centrirana kubična	plošno centrirana kubična
tetragonski a=b≠c α=β=γ=90°
	jednostavna tetragonska	prostorno centrirana tetragonska
ortorompski a≠b≠c α=β=γ=90°
	jednostavna ortorompska	bazno centrirana ortorompska	prostorno centrirana ortorompska	plošno centrirana ortorompska
monoklinski a≠b≠c α=γ=90°≠β
	jednostavna monoklinska	bazno centrirana monoklinska
heksagonski a=b≠c α=β=90° γ=120°
	heksagonska
romboedarski a=b=c α=β=γ≠90°
	romboedarska
triklinski a≠b≠c α≠β≠γ≠90°
	triklinska

kalomel elektroda    →   calomel electrode

Kalomel elektroda referentna je elektroda temeljena na polureakciji

Tablica: Ovisnost potencijala kalomel elektrode o temperaturi i koncentraciji KCl prema standardnoj vodikovoj elektrodi

kemijska jednadžba    →   chemical equation

Kemijska jednadžba je način prikazivanja kemijske reakcije upotrebom simbola za reagirajuće čestice (atome, molekule, ione itd.). Na lijevoj strani jednadžbe pišemo formule ili simbole čestica koje stupaju u kemijsku reakciju, reaktante. Na desnoj strani jednadžbe pišemo formule ili simbole čestica koje nastaju kemijskom reakcijom, produkte.

Kod reverzibilnih reakcija umjesto znaka jednakosti stavlja se dvostruka strelica a kod ireverzibilnih jednostruka. Ako reakcija sadrži više faza, uobičajeno je staviti oznaku faze u zagrade neposredno iz formule:

Brojevi a, b, c i d pokazuju relativni broj molekula koje sudjeluju u reakciji i nazivaju se stehiometrijski koeficijenti. Dogovoreno je da je stehiometrijski koeficijent pozitivan za reaktante a negativan za produkte. Ako je suma stehiometrijskih koeficijenata jednaka nuli, reakcija je uravnotežena.

Da bi se napisala jednadžba kemijske reakcije, moraju biti poznati svi reaktanti i produkti kemijske reakcije kao i njihovi stehiometrijski odnosi. Poznavanje jednadžbe kemijske reakcije omogućuje nam da odredimo količine međusobno ekvivalentnih tvari.

klorinitet    →   chlorinity

Klorinitet (simbol Cl) je definiran kao ukupna količina halida (klorida, bromida i jodida) u 1 kg mora, a da su pri tome jodid i bromid zamijenjeni ekvivalentnom količinom klorida. Kako bi se napravio neovisnim o promjenama atomskih masa halida, klorinitet se danas definira kao masa čistog srebra potrebna da se istalože svi kloridi, bromidi i jodidi pomnožena s 0.37285233. Klorinitet se općenito određuje kako bi se izračunala slanost (salinitet) mora.

Klorinitet se određuje Mohrovom metodom, jednom od najstarijih metoda titracije - uveo ju je 1856. njemački kemičar Karl Friedrich Mohr (1806.-1879.), titracijom uzorka mora sa standardnom otopinom srebrovog nitrata (AgNO₃) uz kalijev kromat (K₂CrO₄) kao indikator.

pri tome se uz AgCl talože još i AgBr i AgI.

Problem kod Mhorove titracije je u tome što srebrov nitrat nije primarni standard. Kako bi ovo izbjegao i omogućio da sva mjerenja saliniteta budu usporediva, predsjednik Međunarodnog povjerenstva za istraživanje mora (ICES, International Council for the Exploration of the Sea), danski fizičar Martin Knudsen (1871.-1949.) definirao je kao standard Normalnu vodu (Eau de mer Normale) stalnog sastava s točno određenim klorinitetom (oko 19.38 ‰). Ova voda je potom korištena za standardizaciju otopine srebrova nitrata. Na taj način sva određivanja kloriniteta referirala su se na isti standard što je omogućilo da svi rezultati budu usporedivi. Upotrebom Normalne vode, Knudsenove pipete i birete za analizu te Hidrografskih tablica dobivali su se rezultati točnosti usporedive onima dobivenim gravimetrijom.

Mjerenjem saliniteta i kloriniteta u devet uzoraka mora iz različitih dijelova svijeta Knudsen je, 1889., došao do empirijske formule za određivanje saliniteta:

Ova formula koristila se do 1962., kada je Zajedničko vijeće za oceanografske tablice i standarde (JPOTS, Joint Panel for Oceanographic Tables and Standards) odredilo novu konstantu proporcionalnosti u Knudsenovoj formuli

sastav oceanske vode    →   composition of ocean water

More je nezasićena homogena otopina koja se sastoji od vode kao otapala (96.5 %), otopljene soli (3.5 %), manjih količina partikularne tvari, otopljenih plinova i organskih sastojaka. Odnosi glavnih konstituenata oceanske vode su skoro konstantni u svim oceanima. Salinitet (ukupna koncentracija otopljenih soli) i koncentracija pojedinih konstituenata dana je u psu jedinicama (practical salinity units). U većini slučajeva može se pretpostaviti da su psu i stara jedinica ‰ sinonimi.

Prosječni sastav oceanske vode dan je u tablici:

kristalni sustav    →   crystal system

Kristalni sustav je metoda razvrstanja kristalnih tvari na osnovu njihove jedinične ćelije. Postoji sedam jedinstvenih kristalnih sustava i po redu opadanja simetrije to su: kubični (ili teseralni), heksagonski, tetragonski, trigonski (ili romboedarski), rompski (ili ortorompski), monoklinski i triklinski.

Kristalni sustav	Jedinična ćelija	Odnos stranica i kutova u jediničnoj ćeliji
kubični		a=b=c α=β=γ=90°
heksagonski		a≠c α=γ=90° β=120°
tetragonski		a=b≠c α=β=γ=90°
romboedarski		a=b=c α=β=γ≠90°
ortorompski		a≠b≠c α=β=γ=90°
monoklinski		a≠b≠c α=γ=90°≠β
triklinski		a≠b≠c α≠β≠γ≠90°

Daniellov članak    →   Daniell cell

Britanski kemičar John Frederic Daniell (1790-1845) predstavio je 1836. poboljšani naponski članak koji je davao stalnu struju tijekom rada. Daniellov članak galvanski je članak u kojem su anoda (cink) i katoda (bakar) uronjeni u sulfatno kiselu otopinu svojih iona. Otopine su razdvojene pregradom od porozne gline. U članku se spontano odvija redukcija Cu²⁺ iona i oksidacija cinka u Zn²⁺ uz elektromotornu silu od 1.100 V.

deionizirana voda    →   deionised water

Deionizirana voda dobije se uklanjanjem otopljenih soli ionskim izmjenjivačima, a koristi se kao zamjena za destiliranu vodu.

dielektrična konstanta    →   dielectric constant

Dielektrična konstanta ili permitivnost (ε) jest mjera sposobnosti tvari da smanji elektrostatske sile između dva nabijena tijela. Što je vrijednost manja, smanjenje je veće.

Dielektrična konstanta za različite materijale pri 20 °C iznosi:

Vrijednost dielektrične konstante opada s porastom temperature.