KEMIJSKI RJEČNIK

cement    →   cement

Cement (lat. caementum - zidarski kamen) je skupno ime za hidraulična građevna veziva, tj. veziva koja samostalno otvrdnu pod vodom. Obično se pod tim imenom razumijeva portland-cement, koji se najviše upotrebljava. Dobiva se pečenjem prirodne ili umjetne smjese vapnenca i gline (odnos 3:1) do temperature sinteriranja (1450°C) i mljevenjem dobivenog produkta, klinkera, u fini prah. Nakvasi li se vodom i ostavi neko vrijeme (na zraku ili pod vodom), polako veže (zgusne se) i postupno otvrdne kao kamen. Zbog svojih izvanrednih svojstava ušao je u sva područja građevinske djelatnosti.

sastav oceanske vode    →   composition of ocean water

More je nezasićena homogena otopina koja se sastoji od vode kao otapala (96.5 %), otopljene soli (3.5 %), manjih količina partikularne tvari, otopljenih plinova i organskih sastojaka. Odnosi glavnih konstituenata oceanske vode su skoro konstantni u svim oceanima. Salinitet (ukupna koncentracija otopljenih soli) i koncentracija pojedinih konstituenata dana je u psu jedinicama (practical salinity units). U većini slučajeva može se pretpostaviti da su psu i stara jedinica ‰ sinonimi.

Prosječni sastav oceanske vode dan je u tablici:

eksikator    →   desiccator

Eksikator je staklena posuda sa suhom atmosferom zbog prisutnosti nekog sredstva koje upija vlagu. Upotrebljava se za čuvanje uzoraka, reagensa ili taloga od vlage iz zraka. Kao sredstvo za sušenje obično se koristi bezvodni kalcijev klorid (CaCl₂).

Zemljina kora    →   Earth’s crust

Zemljina kora je vanjski površinski sloj planeta Zemlje iznad Mohorovićeva diskontinuiteta. Prosječna debljina Zemljine kore iznosi 35 km na kontinentima i oko 7 km ispod oceanskog dna. Približni sastav joj je:

stalna tvrdoća    →   permanent hardness

Stalna tvrdoća vode potječe od sulfata, klorida ili nitrata kalcija i magnezija. Ove soli su štetne jer se talože kao kamenac na zagrijanim površinama kotlova i cijevi. Nastali kamenac sužava promjer cijevi smanjujući protok vode ili uzrokujući potpunu blokadu cijevi. Ovo se dešava u svim cijevima s toplom vodom.

polarizator    →   polariser

Polarizator je najčešće specijalno izrađena prizma od kristala islandskog dvolomca (oblik kalcijeva karbonata), poznata kao Nicolova prizma, a može biti i pločica turmalina.

kalijevo staklo    →   potassium glass

Kalijevo staklo je staklo koje se proizvodi od silikata kalija i kalcija uz pomoć kalijeva karbonata. Mnogo se teže otapa od običnog stakla pa se koristi za izradu kemijskog posuđa.

meka voda    →   soft water

Meka voda je voda koja ne sadrži veće koncentracije otopljenih kalcijevih i magnezijevih soli.

EDTA    →   EDTA

Etilendiamintetraoctena kiselina (C₁₀H₁₆N₂O₈) ili skraćeno EDTA (ethylenediaminetetraacetic acid) heksadentantni je heksadentatni ligand koji tvori komplekse i s prijelaznim metalima i s metalima glavnih skupina. EDTA se koristi kao dinatrijeva sol zbog slabe topljivosti kiseline. Koordinacijski broj EDTA je 6. Negativni ion EDTA^4- okruži metalni ion uspostavljajući koordinativne veze sa svih šest koordinacijskih mjesta (četiri na kisikovom i dva na dušikovom atomu).

EDTA se često koristi kao aditiv deterdžentima. Ona stvara kompleks s kalcijevim i magnezijevim ionima čime se poboljšava moć pranja deterdženta. EDTA se upotrebljava kao stabilizator u proizvodnji hrane i kao antikoagulans za krv u bankama krvi. EDTA je najčešći reagens u kompleksometrijskoj titraciji.

elektroda trećeg reda    →   electrode of the third kind

Elektrode trećeg reda jesu metalne elektrode kojima je elektrodni potencijal funkcija koncentracije nekog drugog kationa, ali ne kationa metala od kojeg je elektroda. U ovom slučaju metal je u kontaktu s dvije teško topljive soli (jedna ima kation metala elektrode, a druga ima kation kojemu trebamo odrediti koncentraciju, a obje soli imaju isti anion) uronjene u otopinu soli drugog metala (npr. cink--cinkov oksalat--kalcijev oksalat-- otopina kalcijeve soli). Potencijal ove elektrode ovisi o koncentraciji njenog kationa u otopini, ali njegova je koncentracija kontrolirana koncentracijom aniona preko produkta topljivosti. Koncentracija zajedničkog aniona opet je u ovisnosti o koncentraciji kationa druge teško topljive soli. Ove su elektrode vrlo trome i nestabilne što je posljedica serije ravnoteža koje se moraju uspostavit prije nego što se dobije stabilni potencijal.