KEMIJSKI RJEČNIK

elastični sudar    →   elastic collision

Elastični sudar je sudar u kojem ukupna kinetička energija tijela koja se sudaraju ostaje nakon sudara jednaka njihovoj ukupnoj kinetičkoj energiji prije sudara. Elastični sudari zbivaju se samo onda ako nema konverzije kinetičke energije u neku drugu vrstu energije.

električni članak    →   electric cell

Električni članak (baterija) je naprava za proizvodnju trajnih električnih struja pretvorbom kemijske, nuklearne, toplinske ili svjetlosne energije u električnu. Prema načinu pretvorbe kemijske energije u električnu razlikuju se galvanski članci, akumulatori, gorivi članci i biološki članci.

energija kristalne rešetke    →   lattice energy

Energija kristalne rešetke jest energija koju je potrebno dovesti po ionskom paru da se ioni sasvim odvoje od kristalne rešetke pri temperaturi apsolutne nule.

električno polje    →   electric field

Ako na malu količinu naboja djeluje sila, u njegovoj blizini postoji električno polje. Električno polje, E, definira se uz pomoć elektrostatske sile, F, koja djeluje na točkasti pozitivni probni naboj, q_p, smješten u polje:

SI jedinica za električno polje je N C^-1 ili V m^-1.

Električno polje mirnog naboja q na udaljenosti r od naboja dano je izrazom:

gdje je ε_o permitivnost, jednaka ε₀=8.85×10^-12 C² N^-1 m^-2.

električni dvosloj    →   electrical double layer

Električni dvosloj predstavlja strukturu naboja koji se akumulira uz elektrodnu površinu kada se elektroda uroni u elektrolitnu otopinu. Višak naboja na elektrodnoj površini kompenzira se viškom iona suprotnog naboja na strani otopine. Količina naboja funkcija je elektrodnog potencijala. Ovakva struktura predstavlja u biti kondenzator. Postoji nekoliko teorijskih modela koji opisuju strukturu dvosloja. Tri najčešća jesu Helmholtzov, Gouy-Chapmanov i Gouy-Chapman-Sternov model.

elektrokemijski članak    →   electrochemical cell

Elektrokemijski članak jest članak u kojem se pri odvijanju kemijske reakcije kemijska energija pretvara u električnu ili obrnuto. Sastoji se od dvije elektronski vodljive faze (metal ili poluvodič) koje se zovu elektrode, međusobno povezane ionski vodljivom fazom (vodene i nevodene otopine elektrolita, taline ili ionski vodljive čvrste tvari).

Pri svom prolazu kroz članak struja se mora mijenjati iz elektronske u ionsku i ponovo u elektronsku. Ove promjene vrste vodljivosti popraćene su oksido-redukcijskim reakcijama. Reakcije oksidacije i redukcije se odvijaju istovremeno, ali su prostorno odijeljene, a elektroda na kojoj se zbiva reakcija oksidacije zove se anoda, a elektroda na kojoj se zbiva redukcija jest katoda.

zakon o očuvanju energije    →   law of conservation of energy

Zakon o očuvanju energije: U izoliranom sustavu energija se može pretvarati iz jednog oblika u drugi, ali ukupna energija ostaje konstantna.

elektrokemijski niz    →   electrochemical series

Elektrokemijski niz su kemijski elementi složeni po svom standardnom elektrodnom potencijalu. Dogovorno je uzeto da je potencijal standardne vodikove elektrode

jednak nuli pri svim temperaturama. Elektrodni potencijal po definiciji je redukcijski potencijal.

Što je negativniji standardni elektrodni potencijal, to je metal elektropozitivniji i može reducirati manje elektropozitivne elemente (elemente ispod sebe u elektrokemijskom nizu).

elektroda prvog reda    →   electrode of the first kind

Elektrode prvog reda jesu metalne elektrode uronjene u otopinu vlastitih iona (npr. srebro uronjeno u otopinu srebrova nitrata). Ravnotežni potencijal je funkcija koncentracije (točnije aktiviteta) metalnih kationa u otopini (vidi Nernstova jednadžba za elektrodni potencijal).

elektroda drugog reda    →   electrode of the second kind

Elektrode drugog reda jesu metalne elektrode kojima je ravnotežni potencijal funkcija koncentracije aniona u otopini. Primjer su srebro/srebrov klorid i kalomelova elektroda. U obiju je elektroda metal prekriven svojom teško topljivom soli i uronjen u otopinu koja sadrži isti anion kao i teško topljiva sol. Na taj način je koncentracija kationa metala, odnosno elektrodni potencijal, određena koncentracijom aniona preko produkta topljivosti teško topljive soli.