KEMIJSKI RJEČNIK

valentni elektron    →   valence electron

Valentni elektroni su elektroni koji se mogu aktivno uključiti u kemijsku promjenu. Obično su to elektroni iz zadnje (valentne) ljuske. Npr. osnovna elektronska konfiguracija natrija jest 1s² 2s² 2p⁶ 3s¹, 3s elektron jedini je valentni elektron u atomu. Germanij (Ge) ima sljedeću osnovnu elektronsku konfiguraciju 1s² 2s² 2p⁶ 3s² 3p⁶ 3d¹⁰ 4s² 4p², gdje su 4s i 4p elektroni valentni.

elektron    →   electron

Elektroni su elementarne čestice s negativnim električnim nabojem od (1.602 189 2±0.000 004 6)×10^-19 C i 1/1837 mase protona, odnosno (9.109 534±0.000 047)×10^-31 kg.

Elektron je 1897. otkrio engleski fizičar J.J. Thompson (1856.-1940.). On je ustanovio da prilikom provođenja elektrike kroz veoma razrijeđene plinove u Crookesovoj cijevi nastaju nevidljive zrake koje se od katode šire u pravcu i pod čijim utjecajem mnoge tvari fluoresciraju. Te zrake, katodne zrake, sastoje se od negativno nabijenih čestica koje se mogu skrenuti djelovanjem električnog i magnetskog polja.

Elektroni u atomu smješteni su u sedam ljuski oko jezgre, a maksimalni broj elektrona u svakoj ljusci ograničen je fizikalnim zakonima (2n²). Vanjska ljuska nije uvijek popunjena: natrij ima dva elektrona u prvoj ljusci (2×1² = 2), osam u drugoj (2×2² = 8) i samo jedan u trećoj ljusci (2×3² = 18). Elektron iz vanjske ljuske može prijeći u nepopunjenu ljusku drugog elementa ostavljajući atom pozitivno nabijenim. Valentni elektroni su oni elektroni koji mogu biti zarobljeni od drugog atoma ili dijeljeni s drugim atomom.

Elektroni mogu biti izbačeni iz atoma toplinom, svjetlošću, električnom energijom ili bombardiranjem visokoenergetskim česticama. Slobodni elektroni koji se spontano emitiraju raspadom radioaktivnih jezgri nazivaju se β-česticama.

valentna ljuska    →   valence shell

Valentna ljuska je ljuska kojoj odgovara najveći glavni kvantni broj atoma. Valentni elektroni u ovoj su ljusci prosječno najviše udaljeni od jezgre atoma u odnosu na druge elektrone. Često su izravno uključeni u kemijsku reakciju.

elektroanalitička kemija    →   electroanalytical chemistry

Elektroanalitička kemija jest primjena elektrokemijskih tehnika i elektrokemijske ćelije u analitičkoj kemiji. Analit je otopljen u elektrolitu ćelije, a može se vršiti kvalitativna (određivanje vrste tvari) ili kvantitativna analiza (određuje se količina date tvari).

elektrokemijski potencijal    →   electrochemical potential

Elektrokemijski potencijal je mjera tendencije metala da formira ione u kapljevini.

elektroda    →   electrode

Elektroda je vodič koji prima ili daje elektrone u elektrolitskoj ćeliji.

elektromagnetski spektar    →   electromagnetic spectrum

Vidi Spektar elektromagnetskog zračenja

elektromagnetski val    →   electromagnetic wave

Elektromagnetski valovi predstavljaju elektromagnetsko zračenje, odnosno oscilacije električnog i magnetskog polja u prostoru

elektromotorna sila    →   electromotive force

Elektromotorna sila (e.m.f. ili E_MF ili EMS) razlika je potencijala između dviju različitih elektroda koje su uronjene u isti elektrolit ili između dvaju polučlanaka spojenih elektrolitnim mostom.

elektronski par    →   electron pair

Elektronski par su dva elektrona suprotnog spina smještena u zajedničku orbitalu koja predstavlja kemijsku vezu.