Sustavna pogreška ima odrediv uzrok i utječe na točnost rezultata.
Apsolutna pogreška razlika je između dobivene vrijednosti (O) i prave vrijednosti (μ). Prikazuje se u jedinicama u kojima mjerimo (g, cm3, ...). Ako su, primjerice, rezultati triju uzastopnih mjerenja jednog te istog predmeta 1.00 g, 1.05 g i 0.95 g, onda je apsolutna pogreška ±0.05 g. Apsolutna pogreška se još koristi da se izrazi netočnost, npr. ako je točna vrijednost 1.11 g, a izmjerena vrijednost je 1.00 g, apsolutna pogreška može se napisati kao 1.00 g -1.11 g = -0.11 g.
Relativna pogreška je odnos apsolutne pogreške (O-μ) i prave vrijednosti (μ). Izražava se u postotcima (%).
Slijepa proba je postupak određivanja koji slijedi sve korake analize, ali u odsutnosti uzorka. Koristi se za detekciju i kompenzaciju sustavnih pogrešaka u analizi.
Kalibracija je proces korekcije mjernog instrumenta na način da se njime mjere veličine čije su vrijednosti već poznate. Kalibracija smanjuje sistematsku pogrešku.
D-linije su dvije bliske linije u žutom dijelu natrijeva spektra s valnom duljinom od 589,6 nm (D1) i 589,0 nm (D2). Oznaka D potekla je iz oznaka apsorpcijskih linija u sunčevom spektru koje je sustavno proučavao njemački optičar Joseph von Fraunhofer (1787.-1826.). Natrijeve D-linije su jasno istaknute i lako prepoznatljive pa se koriste kao standard u spektroskopiji.
Menzure su graduirani stakleni cilindri veličine od 2 mL do 2 L. Baždarene su na ulijevanje (nose oznaku In 20 °C). Koriste se u pripravi otopina reagensa za mjerenje volumena čija točnost ne mora biti velika. Što je menzura većeg promjera, odnosno većeg volumena, veća je pogreška mjerenja.
Radiografija je nedestruktivna metoda unutarnjeg ispitivanja pri kojem su metali izloženi snopu X-radijacije ili γ-radijacije. Razlike u debljini, gustoći, apsorpciji uzrokovanoj unutarnjim pogreškama ili inkluzijama vide se na sjenovitoj slici koja nastaje na fluorescentnom zastoru ili fotografskom filmu stavljenom iza ispitivanog predmeta.
Knudsenova bireta s automatskom nulom osmislio je danski fizičar Martin Knudsen (1871.-1949.) kako bi se i pri rutinskim terenskim analizama u brodskom laboratoriju ostvarila visoka točnost mjerenja. Bireta se puni otopinom srebrovog nitrata iz rezervoara R smještenog iznad birete otvaranjem ventila A. Kada otopina pređe trokraki ventil C prekine se dotok otopine (zatvaranjem ventila A). Eventualni višak otopine hvata se u posudu W. Okrene se trokraki ventil C, koji ujedno označava nulu na skali, kako bi atmosferski zrak mogao ulaziti u biretu. Budući da većina oceanskih uzoraka leži u relativno uskom rasponu kloriniteta, bireta je osmišljena tako da se većina njenog kapaciteta nalazi u proširenju na vrhu (B). To omogućava da titracija bude brza (brzim ispuštanjem sadržaja proširenja B) a smanjuje se i pogreška nastala cijeđenjem otopine niz stjenku birete.
Svaki mililitar podijeljen je na dvadeset dijelova (tzv. podjela na dvostruke mililitre Knudsenove birete) čime se postiže velika preciznost mjerenja (skala se lako očitava do preciznosti od 0.005 mL). Od 0 do 16 bireta nema podjelu, ona obično počinje od 16 i ide do 20.5 ili 21.5. Jedan dvostruki mililitar na skali Knudsenove birete odgovara jednom promilu klorida u uzorku mora. Ova bireta se može koristiti za titriranje vode svih oceana i svih mora, s izuzetkom onih vrlo niske slanosti (npr. Baltičkog mora) i ušća rijeka, koji zahtijevaju korištenje običnih bireta.
Generalić, Eni. "Sustavna pogreška." Englesko-hrvatski kemijski rječnik & glosar. 29 June 2022. KTF-Split. {Datum pristupa}. <https://glossary.periodni.com>.
Glosar
Periodni sustav