KEMIJSKI RJEČNIK

relativna pogreška    →   relative mistake

Relativna pogreška je odnos apsolutne pogreške (O-μ) i prave vrijednosti (μ). Izražava se u postotcima (%).

apsolutna pogreška    →   absolute error

Apsolutna pogreška razlika je između dobivene vrijednosti (O) i prave vrijednosti (μ). Prikazuje se u jedinicama u kojima mjerimo (g, cm³, ...). Ako su, primjerice, rezultati triju uzastopnih mjerenja jednog te istog predmeta 1.00 g, 1.05 g i 0.95 g, onda je apsolutna pogreška ±0.05 g. Apsolutna pogreška se još koristi da se izrazi netočnost, npr. ako je točna vrijednost 1.11 g, a izmjerena vrijednost je 1.00 g, apsolutna pogreška može se napisati kao 1.00 g -1.11 g = -0.11 g.

relativna atomska masa    →   relative atomic mass

Relativna atomska masa elementa jest omjer prosječne mase atoma elementa i 1/12 mase atoma nuklida ¹²C. Elementi se u prirodi nalaze kao smjese izotopa, te su prosječne mase atoma elemenata uvjetovane relativnim odnosom tih izotopa u smjesi. Ne preporučuje se upotreba naziva težina (što je sila) umjesto mase.

relativna vlažnost    →   relative humidity

Relativna vlažnost zraka jest odnos parcijalnog tlaka vodene para u zraku i tlaka zasićene vodene pare pri istoj temperaturi, izraženo u postotcima.

sustavna pogreška    →   systematic error

Sustavna pogreška ima odrediv uzrok i utječe na točnost rezultata.

relativna gustoća    →   relative density

Relativna gustoća (d) jest omjer gustoće neke tvari pri određenoj temperaturi (obično 20 °C) i gustoće vode kod 4 °C. Budući da se mora specificirati temperatura mjerenja i uzorka i vode da bi se imala točno definirana veličina, upotreba ovog izraza nije preporučljiva. Za relativnu gustoću nekad se koristio i naziv specifična težina.

relativna molekularna masa    →   relative molecular mass

Relativna molekularna masa (M_r) neke tvari jest omjer prosječne mase formulske jedinke i 1/12 mase atoma nuklida ¹²C, odnosno relativna molekularna masa jednaka je zbroju relativnih atomskih masa koje čine formulsku jedinku. Tako bi relativna molekularna masa sulfatne kiseline, M_r(H₂SO₄) bila:

M_r(H₂SO₄) = 2·A_r(H) + A_r(S) + 4·A_r(O)

= 2·1.0079 + 32.066 + 4·15.999

= 2.0158 + 32.066 + 63.996

= 98.078

Knudsenova bireta    →   Knudsen burette

Knudsenova bireta s automatskom nulom osmislio je danski fizičar Martin Knudsen (1871.-1949.) kako bi se i pri rutinskim terenskim analizama u brodskom laboratoriju ostvarila visoka točnost mjerenja. Bireta se puni otopinom srebrovog nitrata iz rezervoara R smještenog iznad birete otvaranjem ventila A. Kada otopina pređe trokraki ventil C prekine se dotok otopine (zatvaranjem ventila A). Eventualni višak otopine hvata se u posudu W. Okrene se trokraki ventil C, koji ujedno označava nulu na skali, kako bi atmosferski zrak mogao ulaziti u biretu. Budući da većina oceanskih uzoraka leži u relativno uskom rasponu kloriniteta, bireta je osmišljena tako da se većina njenog kapaciteta nalazi u proširenju na vrhu (B). To omogućava da titracija bude brza (brzim ispuštanjem sadržaja proširenja B) a smanjuje se i pogreška nastala cijeđenjem otopine niz stjenku birete.

Svaki mililitar podijeljen je na dvadeset dijelova (tzv. podjela na dvostruke mililitre Knudsenove birete) čime se postiže velika preciznost mjerenja (skala se lako očitava do preciznosti od 0.005 mL). Od 0 do 16 bireta nema podjelu, ona obično počinje od 16 i ide do 20.5 ili 21.5. Jedan dvostruki mililitar na skali Knudsenove birete odgovara jednom promilu klorida u uzorku mora. Ova bireta se može koristiti za titriranje vode svih oceana i svih mora, s izuzetkom onih vrlo niske slanosti (npr. Baltičkog mora) i ušća rijeka, koji zahtijevaju korištenje običnih bireta.

značajne znamenke    →   significant figures

Mjerenja nikad nisu beskrajno točna i mora se procijeniti mjera njihove neizvjesnosti. U nekom podatku mjerenja sve sigurne i prva nesigurna znamenka značajne su.

Pravila za određivanje značajnih znamenki jesu:

1. Sve nule na početku broja zanemaruju se
2. Sve nule na kraju broja zanemaruju se osim ako nisu iza decimalnog zareza
3. Sve ostale znamenke, uključujući nulu između brojaka koje nisu nule, značajne su

Tako npr. broj

Rezultat treba imati samo značajne znamenke.

Prilikom zbrajanja i oduzimanja rezultat može imati onoliko znamenki iza decimalnog zareza koliko ih ima podatak s najmanjim brojem decimala (s najvećom apsolutnom pogreškom).

U množenju i dijeljenju rezultat treba imati onoliko značajnih znamenki koliko ih ima podatak s najmanjim brojem značajnih znamenki (s najvećom relativnom pogreškom). Ovo pravilo valja primijeniti s oprezom.

U logaritmu broja zadrži se onoliko znamenki desno od decimalnog zareza koliko je značajnih znamenki u izvornom broju

U antilogaritmu broja zadrži se onoliko znamenki koliko je znamenki desno od decimalnog zareza u izvornom broju.

apsorpcijski koeficijent    →   absorption coefficient

Apsorpcijski koeficijent (a) je relativno smanjenje intenziteta paralelnog snopa elektromagnetskog zračenja kao rezultat apsorpcije u mediju tokom prolaska kroz beskrajno mali sloj medija podijeljen s duljinom.