Rezultati 1–9 od 9 za glina
Glina je vrsta sedimentnog tla nastala raspadanjem magmatskih stijena pod utjecajem atmosferilija. Sastoji se od alumosilikata (kaolinita, montmorilonita, nontronita, haloizita, alofona i dr.) i raznih primjesa.. Vlažna je glina plastična i gotovo ne propušta vodu. Pri temperaturi od 550 °C glina potpuno gubi vodu.
Cement (lat. caementum - zidarski kamen) je skupno ime za hidraulična građevna veziva, tj. veziva koja samostalno otvrdnu pod vodom. Obično se pod tim imenom razumijeva portland-cement, koji se najviše upotrebljava. Dobiva se pečenjem prirodne ili umjetne smjese vapnenca i gline (odnos 3:1) do temperature sinteriranja (1450°C) i mljevenjem dobivenog produkta, klinkera, u fini prah. Nakvasi li se vodom i ostavi neko vrijeme (na zraku ili pod vodom), polako veže (zgusne se) i postupno otvrdne kao kamen. Zbog svojih izvanrednih svojstava ušao je u sva područja građevinske djelatnosti.
Britanski kemičar John Frederic Daniell (1790-1845) predstavio je 1836. poboljšani naponski članak koji je davao stalnu struju tijekom rada. Daniellov članak galvanski je članak u kojem su anoda (cink) i katoda (bakar) uronjeni u sulfatno kiselu otopinu svojih iona. Otopine su razdvojene pregradom od porozne gline. U članku se spontano odvija redukcija Cu2+ iona i oksidacija cinka u Zn2+ uz elektromotornu silu od 1.100 V.
Zn(s) |
→ | Zn2+ + 2e- |
+0.763 V |
Cu2+ + 2e- |
→ | Cu(s) |
+0.337 V |
Zn(s) + Cu2+ |
→← | Zn2+ + Cu(s) |
+1.100 V |
Sredstva za sušenje jesu kemikalije, kao što su silikagel ili aktivna glina, koje mogu ukloniti i zadnje tragove vlage iz zraka adsorbcijom vlage na svoju površinu. Glavna razlika između različitih sredstava za sušenje je njihova regeneracija. Postoje tri načina za regeneraciju sredstva za sušenje: suhim zrakom, unutrašnjim ili vanjskim grijačima ili toplinskom pumpom.
Grafit je alotrop ugljika. Dobar je vodič topline i elektriciteta. U grafitu atomi su povezani u heksagonalne prstenove koji su složeni u slojevima. Kako ovi slojevi lako klize jedan preko drugog grafit se često koristi kao kruto mazivo. Sintetski grafit dobiva se zagrijavanjem smjese gline (aluminijeva silikata) i koksa u procesu koji je izumio američki kemičar Edward Goodrich Acheson (1856.–1931.). U reakciji nastaje silicijev karbid koji pri 4150 °C gubi silicij ostavljajući čisti grafit.
Sedimentne stijene nastaju akumulacijom i naknadnom konsolidacijome sedimenata u različite vrste stijena. Tri su glavna tipa sedimentnih stijena:
Klastične sedimentne stijene građene su od diskretnih fragmenata ili klasta nastalih iz drugih stijena.
Kemijske (kemogene) sedimentne stijene nastale precipitacijom, tj. izlučivanjem minerala iz zasićenih vodenih otopina.
Biogene (organogene) sedimentne stijene nastale akumuliranjem organske tvari (treset, ugljen, nafta) ili taloženjem anorganskih skeletnih dijelova, uglavnom morskih, organizama.
Ovisno o veličini sedimentne čestice podijeljene su u šest kategorija:
Generalić, Eni. "Glina." Englesko-hrvatski kemijski rječnik & glosar. 29 June 2022. KTF-Split. {Datum pristupa}. <https://glossary.periodni.com>.
Glosar
Periodni sustav