Aktivirani kompleks je intermedijerna struktura prilikom pretvorbe reaktanata u produkte. Nastaje pri maksimalnom energetskom sadržaju duž reakcijske staze. Energija aktivacije je razlika između energije aktiviranog kompleksa i energije reaktanata.
Kompleksometrija je volumetrijska analitička metoda koja se temelji na titraciji otopina metalnih iona pomoću tvari koja s njima tvori kompleksne spojeve, npr. EDTA. Kod kompleksometrijskog određivanja s EDTA , reakcija iona metala, bez obzira na njihov oksidacijski broj, je u stehiometrijskom odnosu 1:1.
Aktivni ugljen ili aktivni ugljik je porozni oblik ugljena koji je aktiviran parom ili zagrijavanjem u vakuumu. Ugljen se dobiva iz drva, orahovih ili kokosovih ljuski i sličnih materijala. Takav drveni ugeljen aktivira se zagrijavanjem s vodenom parom na oko 1000 °C bez prisustva kisika.
Kemijska priroda amorfnog ugljika u kombinaciji s velikom površinom čini ga idealnim sredstvom za adsorpciju. Jedan gram aktivnog ugljena ima površinu od 400 m2 do 1 200 m2. Koristi se za obezbojenje tekućina, obnovu otapala te uklanjanje toksina iz vode i zraka.
Energija aktivacije ili energija aktiviranja reakcije (Ea) energija je koju je potrebno dovesti molekulama da međusobno reagiraju. Da bi molekule kemijski reagirale, moraju se sudariti, ali međusobno mogu reagirati samo one molekule koje imaju veću energiju od energije aktiviranja. U kemijskoj kinetici energija aktivacije je visina potencijalne barijere koja odvaja produkte od reaktanata. Što je energija aktivacije veća, to manji broj molekula može prijeći vrh energetske barijere i reakcija je sporija.
Kelatni agens je polidentantni ligand koji se vezuje na metal čineći kelatni kompleks.
Cijanidni postupak je postupak izdvajanja metala iz rude. Smrvljena ruda tretira se cijanidnim ionima u prisutnosti zraka stvarajući metalni kompleks. Kompleks se odvaja od rude i reducira do metala korištenjem pogodnog reducensa, obično cinka. Najčešće se koristi za dobivanje srebra i zlata.
Ionofore su male hidrofobne molekule koje olakšavaju prijenos iona kroz lipidne membrane. Postoje dva tipa ionofora: one koje prave kanale u membrani i tako omogućavaju ionima da prođu, i pokretni nositelji naboja koji prenose ione kroz membranu praveći komplekse s njima. Većinu ionofora proizvode mikroorganizmi.
Teorija ligandnog polja tumači utjecaj elektronske strukture centralnog iona i prirode liganda na sastav i strukturu kompleksa. Prema teoriji ligandnog polja kompleks se sastoji od centralnog metalnog kationa koji je okružen anionima ili negativnim krajem dipolnih molekula. Na taj su način elektroni centralnog metalnog iona pod utjecajem električnog polja elektrona liganda.
Generalić, Eni. "Aktivirani kompleks." Englesko-hrvatski kemijski rječnik & glosar. 29 June 2022. KTF-Split. {Datum pristupa}. <https://glossary.periodni.com>.
Glosar
Periodni sustav