KEMIJSKI RJEČNIK

Grahamov zakon    →   Graham’s law

Grahamov zakon govori da je brzina difuzije plinova obrnuto proporcionalna kvadratnom korijenu njihove gustoće. Na tom principu se osniva difuzijska metoda razdvajanja izotopa. Zakon je 1829. otkrio britanski kemičar Thomas Graham (1805.-1869.).

gravimetrija    →   gravimetry

Gravimetrija je kvantitativna metoda analize koja se sastoji u tome da se tražena tvar taloženjem prevede u teško topljivi spoj, filtriranjem odijeli od otopine, ispere pogodnim sredstvom za ispiranje, filtrira, suši ili žari i na kraju važe. Iz mase taloga poznatog sastava i njegove molarne mase izračunamo količinu tražene tvari.

Kjeldahlova tikvica    →   Kjeldahl flask

Kjeldahlova tikvica je tikvica okruglog dna i dugog širokog vrata koja se koristi za određivanje dušika Kjeldahlovim postupkom. Postupak je razvio danski kemičar Johan Kjeldahl (1849.-1900.).

Ostwaldov viskozimetar    →   Ostwald’s viscometer

Ostwaldov viskozimetar ,poznat i kao viskozimetar s U-cijevi ili kapilarni viskozimetar, je uređaj za mjerenje viskoziteta tekućina poznate gustoće. Određivanje viskoziteta temelji se na mjerenju istjecanja tekućine kroz kapilaru (zabilježi se vrijeme kad razina tekućine stigne od točke A do točke B). Ostwaldov viskozimetar izmislio je njemački kemičar Wilhelm Ostwald (1853.-1932.).

Instrument se prvo baždari tekućinom poznatog viskoziteta kao što je čista (deionizirana) voda. Poznavajući viskozitet jedne tekućine lako se izračuna viskozitet druge

gdje su η₁ and η₂ viskoziteti ispitivane tekućine i vode a ρ₁ and ρ₂ njihove gustoće.

potenciometrijska titracija    →   potentiometric titration

Potenciometrijska titracija je volumetrijska metoda kojom se mjeri potencijal između dvije elektrode (referentne i indikatorske elektrode) kao funkcija dodanog volumena reagensa. Temeljni princip potenciometrijske titracije je određivanje nepoznate koncentracije ispitivane otopine titracijom s nekom standardnom otopinom pri čemu skokovita (nagla) promjena potencijala indikatorske elektrode ukazuje i određuje završnu točku titracije.

Instrumentalno određivanje završne točke ima niz prednosti u odnosu na korištenje indikatora. Vizualno određivanje završne točke opterećeno je subjektivnim faktorima, a ne može se koristiti u mutnim i obojenim otopinama. Potenciometrijske metode određivanja završne točke mogu se primijeniti, ne samo za kiselo-bazne titracije već i kod taložnih, redoks i drugih titracija.

Titracijska krivulja ima karakterističan sigmoidalni oblik. Dio krivulje s maksimalnom promjenom potencijala je ekvivalentna točka titracije. Točku ekvivalencije možemo točnije odrediti iz diferencijalne krivulje ΔE/ΔV gdje maksimum krivulje određuje točku ekvivalencije.

Soxhletov ekstraktor    →   Soxhlet extractor

Soxhletov ekstraktor je laboratorijska naprava za ekstrakciju tvari koje imaju nisku topljivost u pogodnom otapalu. Ime je dobila po svom izumitelju, njemačkom kemičaru Franzu von Soxhletu (1848.-1926.) koji je 1879. prvi opisao poluautomatsku metodu ekstrakcije lipida iz hrane. U Soxhletovom ekstraktoru pare otapalo se kondenziraju u komoru s uzorkom i pomoću sifona prelijevaju nazad u tikvicu. Pri svakom ciklusu otopi se dio željene komponente koja se koncentrira u tikvici. Isparavanjem otapala pod vakuumom dobije se čista tvar.

standard    →   standard

Standardi su materijali koji sadrže točno poznatu koncentraciju analita. Služe za referentno određivanje nepoznate koncentracije ili kalibriranje analitičkih uređaja.

Točnost analitičkih mjerenja ovisi o tome koliko je rezultat blizu stvarnoj vrijednosti. Određivanje točnosti mjerenja obično zahtijeva kalibraciju analitičke metode s poznatim standardom. Ovo se često čini s nekoliko standarda različitih koncentracija nakon čega se pravi kalibracijska ili radna krivulja.

Koncentracija standardne otopine obično se određuje ili preciznim vaganjem potrebne količine čiste supstancije i otapanjem u točno poznatom volumenu (primarni standard) ili se vaganjem i otapanjem pripremi otopina približne koncentracije, a točna se koncentracija odredi titracijom s otopinom poznate koncentracije (sekundarni standard).

suzavac    →   tear gas

Suzavci su zajedničko ime za tvari koje, u niskim koncentracijama, uzrokuju bol u očima, suzenje i nemogućnost držanja otvorenih očiju. Suzavci se koriste uglavnom u vojnim vježbama i policijskim akcijama, ali su također korišteni i kao sredstva za ratovanje. Iritirajući plinovi su bili korišteni i u antičkim ratovima, ali se tek nakon Drugog svjetskog rata sustavnije istražuju. Tri najvažnija predstavnika suzavaca jesu: kloroacetofenon (CN), orto-klorobenziliden-malononitril (CS) i dibenz(b,f)-1,4-oksazepine (CR). Učinkoviti su a rizičnost po zdravlje je niska.