KEMIJSKI RJEČNIK

ulje    →   oil

Ulja su trigliceridi koji sadrže visok postotak nezasićenih masnih kiselina.

dioksin    →   dioxin

Dioksini su organski spojevi koji pripadaju u grupu polikloriranih ugljikovodika, točnije polikloriranih bifenila. Najopasniji od njih je TCDD (2,3,7,8-tetraklorodibenzo-p-dioksin) ili jednostavno dioksin. Dioksin nastaje izgaranjem mnoštva organskih tvari, često i organskih otpadaka prilikom spaljivanja otpada, a i kao nusprodukt u raznim kemijskim procesima u organskoj kemijskoj industriji. U tragovima ga je bilo u poznatoj kemikaliji Agent Orange koja se upotrebljavala u Vijetnamskom ratu za defolijaciju šuma. Također je poznat iz incidenta u Tvornici kemijskih proizvoda u Sevesu u Italiji gdje je dioksin onečistio okolinu.

Dioksini su kemijski stabilni, netopljivi u vodi, ali vrlo lako topljivi u mastima i uljima. Istraživanja potaknuta tvrdnjama da je herbicid štetio vijetnamskim veteranima i radnicima u kemijskoj industriji potvrdila su visoku toksičnost, teratogenost, kancerogenost i mutagenost dioksina. U posljednje vrijeme objavljeni su i radovi u kojima se upozorava da se i neki spojevi iz ispušnih plinova automobila ponašaju slično dioksinu.

Strukturna formula izgleda ovako:

mast    →   fat

Masti su esteri glicerola i dugolančanih karbonskih kiselina (viših masnih kiselina). Primarna uloga masti u ljudskom organizmu jest uloga energetskog izvora (iz njih se dobije dvaput više energije nego iz ugljikohidrata). Masti mogu biti zasićene ili nezasićene. Zasićene masti uglavnom su u čvrstom stanju pri sobnoj temperaturi (maslac, mast, loj) dok su nezasićene uglavnom tekućine (ulja).

Nezasićene masti obično su biljnog porijekla, iako i riblja ulja također mogu imati visok postotak nezasićenih masnih kiselina. Biljna ulja mogu se očvrsnuti hidrogenacijom, tj. adicijom vodika na dvostruke veze. Hidrirana biljna ulja su često prisutna u margarinima.

Hidrolizom masti s natrijevim hidroksidom nastaje glicerol i sapun (mješavina natrijevih soli viših masnih kiselina).

olefin    →   olefin

Olefini su aciklički i ciklički ugljikovodici koji imaju jednu ili više dvostrukih veza (izuzev aromatskih spojeva). Olefini uključuju alkene i cikloalkene kao i odgovarajuće poliene.

ozonoliza    →   ozonolisys

Ozonoliza je postupak dodavanja ozona nezasićenim organskim spojevima, pri čemu najprije nastaju ozonidi koji se potom razgrađuju.

petroleter    →   petroleum ether

Petroleter je naftna frakcija koja sadrži C5 i C6 ugljikovodike. Vrelište mu je u rasponu od 35 °C do 60 °C i lako je zapaljiv. Obično se upotrijebljava kao otapalo za masti i smole.

polieni    →   polyens

Polieni su nezasićeni aciklički spojevi s više konjugiranih dvostrukih veza između atoma ugljika (CH₂=CH-CH=CH-CH=CH₂).

reforming    →   reforming

Reforming je toplinski ili katalitički proces u kojem se ugljikovodici iz nafte preraspodjeljuju kako bi se poboljšao oktanski broj benzina.

masna kiselina    →   fatty acid

Masne kiseline jesu alifatske monokarboksilne kiseline koje su karakterizirane terminalnom karboksilnom skupinom (R-COOH). Viši članovi ovog niza pojavljuju se u prirodi u obliku estera glicerola (masti) zbog čega se cijela obitelj ovih spojeva naziva masne kiseline. Prirodne masne kiseline obično su građene od 4 do 28 ugljikovih atoma u lancu (obično imaju paran broj) a mogu biti zasićene i nezasićene. Najvažnije zasićene masne kiseline jesu maslačna (C4), laurinska (C12), palmitinska (C16) i stearinska (C18). Od nezasićenih masnih kiselina najčešće se sreću oleinska, linolna i linolenska (sve imaju 18 ugljikovih atoma u lancu).

Fizikalna svojstva masnih kiselina ovise o dužini lanca, stupnju nezasićenosti i razgranatosti lanca. Kiseline s kratkim lancem jesu tekućine oštrog mirisa topljive u vodi. Porastom dužine lanca talište im raste a topljivost u vodi opada. Nezasićene masne kiseline i one s razgranatim lancem imaju niže talište.

Fischer-Tropschov postupak    →   Fischer-Tropsch process

Fischer-Tropschov postupak jest industrijska metoda dobivanja ugljikovodika iz ugljikova monoksida i vodika. Postupak, razvijen 1933. su Nijemci primijenili za dobivanje motornih goriva u II. svjetskom ratu. Naziv je dobio po njemačkom kemičaru Franzu Fischeru (1852.-1932.) i češkom kemičaru Hansu Tropschu (1839.-1935.). Vodik i ugljikov monoksid miješaju se u omjeru 2:1 i prevode pri temperaturi od 200 °C preko nikla ili kobalta kao katalizatora. Dobivena smjesa ugljikovodika može se razdijeliti u dizelsku i benzinsku frakciju.