KEMIJSKI RJEČNIK

cerij    →   cerium

Cerij je 1814. godine otkrio Martin Heinrich Klaproth (Njemačka) te istovremeno Jöns Jacob Berzelius (Švedska) i Wilhelm von Hisinger (Njemačka). Ime je dobio po asteroidu Ceresu otkrivenom dvije godine prije elementa. To je sivi metal koji potamni stajanjem na zraku. Lako s otapa u vodi i kiselinama. Zapali se na zraku kada se zagrije i izgara do CeO₂. Cerij je jaki reducens. Glavni izvor lakih lantanoida je mineral monacit (Ce, La, Nd, Pr fosfat) koji se nalazi u monacitnim pijescima. Svojstva su mu slična ostalim lantanoidima i od njih se odvaja ionizmjenjivačkim smolama. Koristi se za izradu piroforne legure od koje se rade kremenčići za upaljače. Koristi se kod izrade studijskih reflektora i projektora a oksid se koristi za poliranje stakla.

Curie    →   Curie

Curie, obitelj francuskih znanstvenika:

Maria Curie-Sklodowska (1867.-1934.) bila je kemičarka i fizičarka, rodom Poljakinja. Studirala je u Parizu gdje se zajedno sa suprugom Pierrom posvetila istraživanju radioaktivnosti. Poslije Pierreove smrti nasljeđuje ga kao profesorica fizike na Sorboni. Iz velike mase uranova smolinca kemijskim putem izolirala vrlo malu količinu novog metala radija koji je milijun puta radioaktivniji od urana (1898.). Drugo je njezino otkriće radioaktivni element, nazvan u čast njezine domovine polonij. 1903. podijeljena je Nobelova nagrada za fiziku supruzima Curie i H. Becquerelu, a 1911. je Maria Curie sama dobila ovu nagradu za kemiju.

Pierre Curie (1859.-1906.) bio je fizičar. Osim radova koje je dao zajedno sa svojom suprugom, otkrio je (1902.) zakon radioaktivnog raspadanja. Našao je da radij stvara neprestano toplinu, otkrio je načelo simetrije u kristalografiji, aperiodičku analitičku vagu i dr.

Einstein, Albert    →   Einstein, Albert

Albert Einstein(1879.-1955.) američki je fizičar njemačkog porijekla. Mladost je proveo u Minhenu, Italiji i Švicarskoj, gdje 1900. završava studij na Tehničkoj visokoj školi u Cirihu. Od 1902. do 1909. radi u Bernu u patentnom uredu. U tom razdoblju otkrio je niz osnovnih zakona prirode (brzinu svjetlosti kao maksimalnu brzinu, dilataciju vremena i novu interpretaciju dilatacije dužina, ekvivalentnost mase i energije, korpuskularnu prirodu svjetlosti i princip ekvivalencije, osnovu opće teorije relativnosti). Einsteinovo je glavno djelo teorija relativnosti koja je ne samo od osnovne važnosti kao temeljni okvir za daljnji razvoj teorijske fizike već duboko zahvaća i u filozofske koncepcije, napose o prostoru i vremenu, a povrh toga u probleme kozmologije i kozmogonije (Relativnost). Osim teorije relativnosti Einstein je fizici dao i druge važne priloge. Tako je 1905. uveo hipotezu o kvantnima svjetlosti ili fotonima, tj. pretpostavku da se svjetlost može shvatiti i korpuskularno, kao roj čestica, kada treba da se objasne neke pojave, napose fotoefekt (Hallwachs, 1888.). Godine 1917. izveo je prve kvantne zakone za materiju. Za radove na polju kvantne teorije dodijeljena je Einsteinu 1921. Nobelova nagrada za fiziku.

lantan    →   lanthanum

Lantan je 1839. godine otkrio Carl Gustaf Mosander (Švedska). Ime je dobio od grčke riječi lanthano što znači biti skriven. To je srebrno bijeli, kovki metal. Dovoljno je mekan da se može rezati nožem. Brzo oksidira na zraku dok s hladnom vodom reagira sporo uz razvijanje vodika. Glavni izvor lantana je mineral monacit (Ce, La, Nd, Pr fosfat) koji se nalazi u monacitnim pijescima. Koristi se kod izrade studijskih reflektora i projektora, TV-prijemnika u boji i za bojanje stakla.

praseodimij    →   praseodymium

Praseodimij je 1885. godine otkrio Carl F. Auer von Welsbach (Austrija). Ime je dobio od grčkih riječi prasios i didymos što znači zeleni blizanac. To je mekani, srebrnasti metal koji se može kovati. Na zraku se prekrije zelenom oksidnom prevlakom. Lako s otapa u vodi i kiselinama. Zapali se na zraku kada se zagrije i izgara do Pr₂O₃. Glavni izvor lakih lantanoida je mineral monacit (Ce, La, Nd, Pr fosfat) koji se nalazi u monacitnim pijescima. Koristi se za izradu piroforne legure od koje se rade kremenčići za upaljače, kod izrade studijskih reflektora i projektora kao i za bojanje stakla i keramike. Boja staklo u čisto žutu boju.

samarij    →   samarium

Samarij je 1879. godine otkrio Paul Emile Lecoq de Boisbaudran (Francuska). Ime je dobio po mineralu samariskitu nazvanom tako u čast ruskog rudarskog inženjera Samarskog. To je srebrno bijeli metal koji je stabilan na suhom zraku. Oksidni sloj se formira na površini ako je izložen vlažnom zraku. Metal se sam zapali na zraku ako se zagrije na 150 °C. Glavni izvor teških lantanoida je gadolinit (Y, Ce, Cr, Be, Fe silikat), euksenit (sadrži Y, Ce, Er, Nb, Ti, U) i ksenotim (YPO₄ s nešto Th i lakih lantanoida). Nalaze se i u monacitnim pijescima. Koristi se za izradu stakla koje apsorbira infracrveno zračenje, za izradu lasera i studijskih reflektora i kao apsorber neutrona u nuklearnom reaktoru. Upotrebljava se za izradu permanentnih magneta s najvećim otporom prema demagnetizaciji od svih poznatih materijala.