KEMIJSKI RJEČNIK

željezo    →   iron

Željezo je poznato od davnih vremena (~2500. godine prije Krista). Simbol elementa dolazi od latinskog naziva za željezo - ferrum. To je sjajni, srebrni, tvrdi i krti metal. Zajedno s kobaltom i niklom čini trijadu željeza. Izložena površina brzo korodira naročito u vlažnom zraku i pri povišenoj temperaturi. Na površini se stvara crveno-smeđi oksid (hrđa). Otapa se u neoksidirajućim kiselinama. U koncentriranoj sulfatnoj i nitratnoj kiselini željezo se pasivira. Feromagnetično je sve do 768 °C. Željezo je najvažniji metal. Proizvodnja mu je veća nego svih ostalih metala zajedno. Glavne rude željeza su magnetit (Fe₃O₄), hematit (Fe₂O₃), limonit (FeOOH) i siderit (FeCO₃). Željezo se dobiva redukcijom oksida željeza koksom u visokim pećima. Kao čisti metal se malo upotrebljava već se legira s drugim metalima u razne vrste čelika, koji su osnova moderne civilizacije.

izoelektrična točka    →   isoelectric point

Izoelektrična točka (pI ili IEP) je pH otopine ili disperzije pri kojem je neto naboj molekule ili koloidne čestice jednak nuli. U izoelektričnoj točki aminokiseline ne putuju prema elektrodama pod utjecajem električnog polja. Neto naboj (algebarska suma svih nabijenih skupina prisutnih u dipolarnom ionu) aminokiselina, peptida i bjelančevina ovisi o pH vrijednosti otopine. Ispod izoelektrične točke aminokiseline adiraju protone i stvaraju katione a iznad izoelektrične točke se pretvaraju u anione. Primjerice, alanin može imati naboj +1, 0 ili -1 ovisno o pH vrijednosti medija u kojem je otopljen.

izoleucin    →   isoleucine

Izoleucin je hidrofobna aminokiselina s alifatskim pobočnim lancem. To je jedna od tri aminokiseline koje imaju razgranati pobočni lanac (druge dvije su valin i leucin). Ovaj lanac nije reaktivan ali igra važnu ulogu u stabiliziranju bjelančevina. Razgranate bjelančevine čine do 25 % sadržaja prosječne bjelančevine. Izoleucin je esencijalna aminokiselina koju ljudski organizam ne može sintetizirati te se mora unijeti preko hrane.

• Kratice: Ile, I
• IUPAC ime: 2-amino-3-metilpentanska kiselina
• Molekularna formula: C₆H₁₃NO₂
• Molekularna masa: 131.12 g/mol

Joule-Thomsonov efekt    →   Joule-Thomson’s effect

Temperatura idealnog plina ne mijenja se kod prigušenja na niži tlak, ali kod prigušenja realnih plinova pojavljuje se, pri višim tlakovima, veća ili manja promjena temperature. Promjena temperature koja se pojavljuje pri ekspanziji realnih plinova u sustavu u koji se ne dovodi energija naziva se Joule-Thomsonov efekt. Ustanovili su da se zraku prigušenom za 1 bar snižava temperatura za 0.25 °C. Taj je neznatni efekt, koji je za većinu tehničkih procesa posve nebitan, iskorišten je za ukapljivanje plinova.

ketal    →   ketal

Ketali su organski spojevi opće formule (RR’C(OR")₂) nastali adicijom alkohola na ketone. Ako jedna molekula ketona (RR’CO) reagira s jednom molekulom alkohola (R"OH) nastaju poluketali (hemiketali). Prstenovi šećera ketoza su poluketali. Daljom adicijom alkohola nastaju puni ketali. Naziv ketali bio je odbačen, ali je vraćen u upotrebu kao podklasa acetala.

keton    →   ketone

Ketoni su organski spojevi koji u svojoj molekuli sadrže karbonilnu skupinu vezanu na dva radikala ugljikovodika R₁R₂C=O (R ne može biti H). Nastaju oksidacijom sekundarnih alkohola. Najjednostavniji keton je aceton, (CH₃)₂CO.

kilogram    →   kilogram

Kilogram (kg) je osnovna SI jedinica za masu i jednak je masi međunarodnog prototipa kilograma.

Prototip je valjak visine 39 mm i promjera 39 mm, načinjen od legure platine (90 %) i iridija (10 %), a čuva se u Bureau International des Poids et Mesures u Sèevresu, Francuska.

Kjeldahlova tikvica    →   Kjeldahl flask

Kjeldahlova tikvica je tikvica okruglog dna i dugog širokog vrata koja se koristi za određivanje dušika Kjeldahlovim postupkom. Postupak je razvio danski kemičar Johan Kjeldahl (1849.-1900.).

Kjeldahlov postupak    →   Kjeldahl’s method

Kjeldahlov postupak je analitička metoda za određivanje dušika u bjelančevinama i nekim drugim organskim spojevima. Postupak je razvio danski kemičar Johan Kjeldahl (1849.-1900.).

U otopinu s uzorkom doda se malo bezvodnog kalijeva sulfata i koncentrirane sulfatne kiseline. Smjesa se zagrijava, često uz prisutnost katalizatora (npr. bakrova sulfata). Dušik se veže u amonijev sulfat iz kojeg se kuhanjem s natrijevim hidroksidom oslobađa amonijak. Oslobođeni amonijak se odvoji destilacijom i skuplja u točno određenom volumenu standardne kiseline. Sadržaj dušika odredi se retitracijom viška kiseline.

1. Kjeldahlova tikvica za razgradnju (500 ml – makro ili 100 ml - mikro)
2. lijevak za alkalnu otopinu
3. Wagnerova cijev (hvatač kapi)
4. hladilo
5. apsorpcijska tikvica s poznatim volumenom otopine standardne kiseline

Knudsenova pipeta    →   Knudsen’s pipette

Knudsenova pipeta s automatskom nulom, koju je osmislio danski fizičar Martin Knudsen (1871.-1949.), omogućava brzo i točno pipetiranje stalnog volumena tekućine (morske vode), obično oko 15 mL. Na vrhu pipete nalazi se dvosmjerni ventil C kojim se može uspostaviti protok između tijela pipeta i jedne od grana, A ili B, ili izolirati tijelo pipete od obje grane. Usisavanjem kroz granu B pipeta se puni tekućinom. Okretanjem ventila pipeta se zatvori a ispušta se okretanjem ventila prema grani A (kako bi atmosferski zrak mogao ulaziti u pipetu). Pražnjenje pipete traje oko 30 sekundi. Prije prvog korištenja nova pipeta kalibrira se destiliranom vodom.