KEMIJSKI RJEČNIK

natron    →   natron

Natron je sol (natrijev karbonat i natrijev hidrogenkarbonat) koja se prije koristila za sušenje tijela u procesu mumuifikacije kako bi se ono što bolje sačuvalo.

neutralni oksid    →   neutral oxide

Neutralni oksidi su oni oksidi koji ne pokazuju ni bazična ni kisela svojstva kada reagiraju s vodom. Primjeri neutralnih oksida su ugljikov monoksid (CO) i didušikov oksid (N₂O) koji su samo djelomično topljivi u vodi i dušikov monoksid (NO) koji je prilično topljiv u hladnoj vodi.

gravimetrija    →   gravimetry

Gravimetrija je kvantitativna metoda analize koja se sastoji u tome da se tražena tvar taloženjem prevede u teško topljivi spoj, filtriranjem odijeli od otopine, ispere pogodnim sredstvom za ispiranje, filtrira, suši ili žari i na kraju važe. Iz mase taloga poznatog sastava i njegove molarne mase izračunamo količinu tražene tvari.

neutralna tvar    →   neutral substance

Neutralan tvar je tvar koja ne pokazuje svojstva ni kiseline ni baze, ima jednak broj vodikovih i hidroksidnih iona i ne mijenja boju lakmus-papira.

neutrino    →   neutrino

Neutrino je subatomska čestica bez električnog naboja i mase jednake nuli (ili vrlo bliske nuli).

nomenklatura    →   nomenclature

Nomenklatura je sustav imenovanja elemenata, iona i spojeva.

nenewtonski fluid    →   non-Newtonian fluid

Nenewtonski fluid je fluid kojemu se viskozitet mijenja kada se mijenja gradijent brzine toka. Koloidne suspenzije i otopine polimera kao što su kečap i otopina škroba nenewtonski su fluidi.

nesapunsko sredstvo za čišćenje    →   non-soap cleanser

Nesapunska sredstva za čišćenje (deterdženti) su sintetski proizvodi, dobiveni iz nusproizvoda rafiniranja nafte. Koriste se u proizvodnji praška za pranje, šampona i balzama za kosu.

ersted    →   oersted

Ersted (Oe) je stara jedinica jakosti magnetnog polja u cgs sustavu (Oe = 79.577 471 57 A/m). Ime je dobila po danskom fizičaru i kemičaru Hansu Christianu Oerstedu (1777.-1851.).

Haberov proces    →   Haber process

Haberov proces je industrijski postupak sinteze amonijaka iz dušika i vodika:

Reakcija je egzotermna i reverzibilna, tako da se prinos na amonijaku povećava na nižim temperaturama. Brzina reakcije je previše mala na normalnoj temperaturi, pa se reakcija provodi pri optimalnoj temperatura od oko 450 °C. U reakciji se kao katalizator koristi željezo s aluminijevim oksidom kao promotorom. Povišenjem tlaka reakcija se pomiče u smjeru nastajanja amonijaka, pa se koristi tlak od 250 atmosfera. Amonijak se uklanja iz reaktora čime se reakcija pomiče u smjeru nastajanja produkata. Kao izvor vodika u originalnom procesu koristio se vodeni plin, dok se danas koristi vodik dobiven reformiranjem zemnog plina.

Proces je vrlo važan jer je to jedini industrijski način fiksacije dušika iz zraka u svrhu dobivanja umjetnih gnojiva i eksploziva. Postupak je razvio 1908. njemački kemičar Fritza Haber (1868.-1934.), a za industrijsku primjenu prilagodio ga je Carl Bosh (1874.-1940.), te se postupak još naziva Haber-Boshov postupak.