KEMIJSKI RJEČNIK

standardna prosječna oceanska voda    →   standard mean ocean water

Standardna prosječna oceanska voda (SMOW - standard mean ocean water) standardni je uzorak čiste oceanske vode točno poznatog izotopskog sastava koji se čuva u Međunarodnoj agenciji za atomsku energiju. Koristi se za točnu kalibraciju u mjerenjima gustoće i izotopskog sastava.

standardizacija    →   standardisation

Standardizacija je određivanje točne koncentracije otopine sekundarnog standarda.

standard    →   standard

Standardi su materijali koji sadrže točno poznatu koncentraciju analita. Služe za referentno određivanje nepoznate koncentracije ili kalibriranje analitičkih uređaja.

Točnost analitičkih mjerenja ovisi o tome koliko je rezultat blizu stvarnoj vrijednosti. Određivanje točnosti mjerenja obično zahtijeva kalibraciju analitičke metode s poznatim standardom. Ovo se često čini s nekoliko standarda različitih koncentracija nakon čega se pravi kalibracijska ili radna krivulja.

Koncentracija standardne otopine obično se određuje ili preciznim vaganjem potrebne količine čiste supstancije i otapanjem u točno poznatom volumenu (primarni standard) ili se vaganjem i otapanjem pripremi otopina približne koncentracije, a točna se koncentracija odredi titracijom s otopinom poznate koncentracije (sekundarni standard).

standardna devijacija    →   standard deviation

Standardna devijacija (σ) je statistički pojam koji označava mjeru raspršenosti podataka u skupu. Interpretira se kao prosječno odstupanje od prosjeka i to u apsolutnom iznosu.

Pretpostavimo da smo izvršili velik broj mjerenja neke veličine, koja su vrlo slična, kao što je, na primjer, promjer zrna graška u mahuni. Ako bi se grafički prikazao broj očitanja za svaki promjer, najvjerojatnije bi se dobila zvonolika krivulja, s vrlo malo očitanja velikih i malih zrna, a s većinom očitanja u blizini srednje vrijednosti. Oko dvije trećine mjerenja naći će se u intervalu koji "razapinje" standardna devijacija, mjera rasprostranjenosti.

standardni elektrodni potencijal    →   standard electrode potential

Standardni elektrodni potencijal (E°) (standardni redukcijski potencijl) definiran je mjerenjem relativnih elektrodnih potencijala uz standardne uvjete (aktivitet 1, tlak 101 325 Pa i temperatura 25 °C) prema standardnoj vodikovoj elektrodi. Po konvenciji članak se piše tako da se oksidirani oblik piše prvi. Na primjer,

Elektromotorna sila gornjeg članka je -0.76 V pa je standardni elektrodni potencijal Zn²+|Zn polućelije -0.76 V.

Kada su aktiviteti oksidiranog i reduciranog oblika jednaki 1, tada je logaritamski član u Nernstovoj jednadžbi za elektrodni potencijal jednak nuli i imamo

standardna vodikova elektroda    →   standard hydrogen electrode

Standardna vodikova elektroda sastoji se od elektrode od spužvaste platine uronjene u otopinu vodikovih iona aktiviteta 1 kroz koju se propušta plinoviti vodik pod tlakom od 101 325 Pa. Standardna vodikova elektroda u članku dogovorno se prikazuje uvijek lijevo

Redoks-potencijal standardne vodikove elektrode, pri svim temperaturama, dogovorno je uzet kao 0.

standardna atmosfera    →   standard atmosphere

Vidi Atmosfera

aktivitet    →   activity

Aktivitet (a) je djelotvorna koncentracija neke tvari u otopinama elektrolita. U idealnoj otopini na čestice otopljene tvari djeluju samo molekule otapala, dok kod realnih otopina privlačne sile između iona u otopini rastu s povećanjem naboja iona i povećanjem njihove koncentracije, čime se smanjuje efektivna koncentracija iona u otopini. Aktivitet je jednak umnošku koeficijenta aktiviteta (f) i koncentracije (c)

Relativni aktivitet govori nam koliko je puta neka otopina aktivnija od istovrsne referentne otopine. Za standardno referentno stanje uzima se otopina tvari pri beskonačnom razrjeđenju kada je koeficijent aktiviteta jednak jedinici.

Aktivitet i koeficijent aktiviteta bezdimenzijske su veličine. Aktivitet je jednak koncentraciji tek u vrlo razrijeđenim otopinama. Za čvrste tvari uzima se da je aktivitet jednak jedinici.

atmosfera    →   atmosphere

1. Atmosfera je stupac zraka koji se pruža nekoliko stotina kilometara iznad površine Zemlje. Gustoća zraka smanjuje se s visinom. Atmosfera se sastoji od 78 % dušika, 21 % kisika i 0.9 % argona. Ostatak (0.1 %) čine ozon, vodena para, ugljikov dioksid, metan, helij i neon. Atmosfera je podijeljena u različita područja. Dva najniža sloja, troposfera (sloj najbliži Zemljinoj površini) i stratosfera, sadrže više od 99 % svih molekula u atmosferi.

2. Standardna atmosfera (atm) je zastarjela jedinica za tlak koja je jednaka tlaku zraka mjerenom kod srednje razine mora.

1 atm = 101 325 Pa

Tehnička atmosfera (at) je stara jedinica za tlak iz MKpS sustava.

1 at = 98 066.5 Pa

1 atm = 1.033 227 453 at

atmosferski tlak    →   atmospheric pressure

Atmosferski tlak je tlak kojeg izaziva težina zraka iznad bilo kojeg dijela zemljine površine. Na razini mora atmosfera drži stupac žive od 760 mm. Povećanjem visine atmosferski tlak opada. Standardna vrijednost atmosferskog tlaka na razini mora u SI jedinicama iznosi 101 325 Pa.