Butler-Volmerova jednadžba jest temeljna jednadžba elektrokemijske kinetike koja daje ovisnost gustoće struje o potencijalu elektrode. Razlika potencijala elektrode kod kojeg teče struja i ravnotežnog potencijala elektrode (E – E°) naziva se aktivacijski prenapon, η. Prenapon će biti veći od nule u slučaju anodnih reakcija, a manji od nule u slučaju katodnih reakcija.
gdje je io gustoća struje izmjene, η je prenapon (η = E - Eo), n je broj elektrona, αC je prijenosni broj kationa a αA prijenosni broj aniona
Kadmij je 1817. godine otkrio Friedrich Stromeyer (Njemačka). Ime je dobio po latinskom - cadmia ili grčkom - kadmenia nazivu za kalaminu (ZnCO3). To je mekani srebrno bijeli sjajni metal koji se lako može prerezati nožem. Stabilan je u zraku pri sobnim temperaturama. Otapa se u kiselinama i to mnogo lakše u oksidirajućim, a ne otapa se u lužinama. Kadmij i otopine njegovih spojeva su toksični. Količina kadmija u Zemljinoj kori je oko tisuću puta manja od količine cinka. Dobiva se kao nusproizvod pri proizvodnji cinka, olova i bakra iz sulfidnih ruda. Upotrebljava se kao prevlaka na željezu, naročito za upotrebu u alkalnim uvjetima. Od kadmija se pripremaju neke niskotaljive legure, izrađuju Ni-Cd baterije a koristi se i u nuklearnim reaktorima jer dobro apsorbira neutrone.
Idealni plin je takav plin čije jedinke (atomi ili molekule) imaju ukupno zanemarivo malen vlastiti volumen. Također, između njih ne postoje Van de Waalsove sile pa se idealni plin ne može prevesti u tekuće ili čvrsto stanje. Idealni plin je teorijski koncept a realni plinovi mu se približavaju tek pri niskim tlakovima i visokim temperaturama.
Intenzivna svojstva su svojstva koja se ne mijenjaju s promjenom količine tvari, npr. gustoća, tlak, temperatura, boja.
Laktodenzimetar je areometar posebno prolagođen za određivanje gustoće mlijeka.
Ugljik je poznat od davnih vremena. Ime mu potječe od latinskog naziva za ugljen - carbo. Lako izgara u prisustvu oksidansa. Javlja se u više alotropskih modifikacije, kao amorfni, grafit, dijamant i fulleren. Prirodni amorfni ugljik su razne vrste ugljena, koks i čađa. Grafit je crna, klizava krutina bez mirisa, visokog tališta i dobre električne vodljivosti. Ne tali se već sublimira na 3825 °C. Najviše se upotrebljava za proizvodnju elektroda. Dijamant je prozirna ili obojena, ekstremno tvrda krutina visokog indeksa loma. Ne vodi električnu struju a upotrebljava se kao drago kamenje i za izradu bušilica i bruseva. Četvrta alotropska modifikacija ugljika, fullerene (sačinjavaju je 60 ili 70 atoma vezanih zajedno), otkrivena je 1969. godine sublimacijom pirolitičkog grafita na niskom tlaku. U zraku dolazi kao CO2 a u stijenama kao karbonat. U prirodi se nalazi u velikim količinama kao mineralni ugljen, nastao procesom pougljenjivanja. Suhom destilacijom ugljena proizvodi se koks. Koks se upotrebljava kao redukcijsko sredstvo u metalurgiji, naročito pri proizvodnji željeza. Čađa se upotrebljava kao boja i kao punilo u proizvodnji automobilskih guma. Aktivni ugljen ima veliku površinu i upotrebljava se kao adsorbens.
Konvekcija je proces u kojem se toplina prenosi s jednog dijela fluida u drugi samim kretanjem fluida. Konvekcija može biti prirodna i prisilna.
Kod prirodne konvekcija kretanje je posljedica gravitacije. Toplina se prenosi kroz medij podizanjem zagrijanog fluida manje gustoće i tonjenjem hladnijeg i gušćeg fluida.
Prisilna konvekcija je kad se topli fluid prenosi iz jednog dijela u drugi mehaničkim sredstvima (pumpama, ventilatorima, miješalicama).
Umrežavanje je povezivanje dvaju lanaca polimerne molekule preko elemenata ili skupina vezanih kovalentnom vezom na lanac makromolekule.
U prirodi se često umrežavaju polipeptidni lanci disulfidnim mostovima preko cisteinskih ostataka, kao u keratinu ili inzulinu. Polimeri se mogu umrežiti dodatkom kemijske tvari ili izlaganjem polimera visokoenergetskom zračenju. Primjerice: vulkanizacija gume sa sumporom, umrežavanje poistirena s divinilbenzenom ili umrežavanje polietilena zračenjem.
Umrežavanjem se smanjuje plastičnost polimera, pojačava jakost, toplinska i električna otpornost kao i otpornost na različita otapala.
Kriogenski fluidi upotrebljava se za postizanje niskih temperatura. Njegovim naglim isparavanjem postižu se kriogenske temperature, obično ispod -150 °C. Najčešći kriogenski fluid koji se koristi u laboratoriju jest tekući dušik (-196 °C). Oblak koji se stvara pri radu s tekućim dušikom nastaje kondenziranjem vodene pare iz zraka. Osim tekućeg dušika upotrebljavaju se još i tekući helij (-269 °C), vodik (-253 °C), argon (-186 °C), kisik (-183 °C) i metan (-161 °C).
Generalić, Eni. "Polietilen niske gustoće." Englesko-hrvatski kemijski rječnik & glosar. 29 June 2022. KTF-Split. {Datum pristupa}. <https://glossary.periodni.com>.
Glosar
Periodni sustav