KEMIJSKI RJEČNIK

polarizirana svjetlost    →   polarised light

Polarizirana svjetlost je svjetlost kojoj elektromagnetski valovi titraju samo u jednoj ravnini okomitoj na smjer širenja zračenja.

bijela svjetlost    →   white light

Bijela svjetlost je smjesa svjetlosti svih boja. Propustimo li bijelu svjetlost kroz staklenu prizmu ili optičku rešetku, svjetlost će se rastaviti na nekoliko boja (spektar vidljive svjetlosti).

svjetlosna godina    →   light year

Svjetlosna godina (ly) posebna je jedinica duljine u astronomiji i astrofizici, definirana je udaljenošću koju u vakuumu prijeđe svjetlost u jednoj godini (ly = 9.46052973·10¹⁵ m).

svjetlosni tok    →   luminous flux

Svjetlosni tok (Φ) je intenzitet izvora svjetla pomnožen s uglom (prostornim kutom). SI jedinica je lumen.

fruktoza    →   fructose

Fruktoza (voćni šećer) je ketoheksoza (šećer sa šest atoma ugljika i keto funkcionalnom skupinom) koja se može naći u voću i medu. Glukoza i fruktoza imaju istu molekularnu formulu, C₆H₁₂O₆, ali različitu strukturu. Čista fruktoza je bijela kristalinična krutina bez mirisa i po okusu je najslađi od svih šećera. Ako se fruktoza poveže glikozidnom vezom s glukozom nastaje disaharid saharoza (obični šećer). Polimerizacijom fruktoze nastaje polisaharid inulin. Stari naziv levuloza potječe od toga što fruktoza zakreće ravninu polarizirane svjetlosti u lijevo (za razliku od glukoze koja ju zakreće u desno).

glukoza    →   glucose

Glukoza (grožđani šećer, krvni šećer) ugljikohidrat je iz skupine monosaharida ili jednostavnih šećera kemijske formule C₆H₁₂O₆. Stari naziv dekstroza potječe od toga što glukoza zakreće ravninu polarizirane svjetlosti u desno. Prema broju ugljikovih atoma u svojoj molekuli glukoza je heksoza, a prema funkcionalnoj skupini aldoza (aldoheksoza). Glukoza je najrasprostranjeniji šećer u prirodi. Slobodna se nalazi u raznom voću i medu a vezana u disaharidima (saharozi, maltozi, laktozi), polisaharidima (škrobu, glikogenu, celulozi) i raznim drugim spojevima. Kod čovjeka se može naći slobodna u krvi ili kao rezerva pohranjena u jetri i mišićima u obliku glikogena.

Glukozu sintetiziraju biljke procesom fotosinteze i pohranjuju u polimernom obliku kao škrob. U probavnom sustavu škrob se hidrolizira u glukozu koja se zatim iskorištava u stanicama za dobivanje energije. Ukupno se iz jedne molekule glukoze može dobiti 36 molekula ATP-a.

Zbog tetraedarskih kutova koje čine veze među ugljikovim atomima, molekula glukoze može zauzeti takvu konformaciju da hidroksilna skupina vezana na petom ugljikovom reagira s karbonilnom skupinom pri čemu nastaje poluacetal, odnosno šesteročlani heterociklički prsten. Time se javlja još jedan asimetrični centar na atomu C-1, tako da D-glukoza može postojati u dva oblika, kao α-D-glukopiranoza i β-D-glukopiranoza. Ta su dva ciklička oblika u ravnoteži, tj. oni mogu preći jedan u drugog preko aldehidnog oblika.

invertni šećer    →   invert sugar

Invertni šećer je smjesa jednakih količina glukoze i fruktoze nastala hidrolizom saharoze (običnog šećera). Ime mu dolazi od činjenice da nastala smjesa zakreće ravninu polarizirane svjetlosti u suprotnom smjeru od saharoze. Saharoza zakreće ravninu polarizirane svjetlosti udesno ([α]_D = +66.5°). Invertni šećer zakreće ravninu polarizirane svjetlosti u lijevo ([α]_D = -22°) (obrnuto od kazaljke na satu) zbog jakog utjecaja ljevokretne prirode fruktoze ([α]_D = -92°).

Pravljenje umjetnog meda (invertni šećerni sirup): Otope se dva dijela šećera (1 kg) u jednom dijelu vode (0.5 kg) uz miješanje i lagano zagrijavanje. Doda se 1 g limunske kiseline ili sok od jednog limuna. Smjesa se zagrije do laganog vrenja i tako održava između 15 minuta i jednog sata. Krajnji rezultat je ljepljivi zlatni sirup koji se ostavi na sobnoj temperaturi da se ohladi.

optički aktivna tvar    →   optically active matter

Optički aktivne tvari jesu one tvari koje zakreću ravninu polarizirane svjetlosti ulijevo ili udesno.

polarimetrija    →   polarimetry

Polarimetrija je mjerenje kuta zakretanja ravnine polarizirane svjetlosti. Koristi se u analizi optički aktivnih tvari i spojeva.

apsorbancija    →   absorbance

Apsorbancija (A) je logaritam omjera intenziteta upadnog zračenja (P_o) i propuštenog zračenja (P) kroz uzorak (izuzimajući efekte posude u kojoj je uzorak).

Apsorpcija svjetlosti kroz otopine može se matematički opisati Beer-Lambertovim zakonom

gdje je A apsorbancija na danoj valnoj duljini svjetlosti, ε je molarni apsorpcijski (ekstinkcijski) koeficijent (L mol^-1 cm^-1), svojstven svakoj molekulskoj vrsti i ovisan o valnoj duljini svjetlosti, b je duljina puta svjetlosti kroz uzorak (cm) a c je koncentracija tvari u otopini (mol L^-1).