KEMIJSKI RJEČNIK

reverzna osmoza    →   reverse osmosis

Reverzna osmoza je metoda koja koristi polupropusnu membranu kroz koju prolazi čista voda a zaostaju soli. Koristi se i za dobivanje pitke vode iz morske vode. Tlak slane vode mora biti oko 25 bar, što ovu metodu čini skupom za proizvodnju većih količina svježe vode.

salinizacija    →   salinisation

Salinizacija je povećanje saliniteta površinskih i podzemnih voda.

pješčana filtracija    →   sand filtration

Pješčana filtracija je često korištena i vrlo robustna metoda koja služi za uklanjanje krutih čestica iz vode. Filtracijski medij sastoji se od više slojeva pijeska koji se razlikuju po veličini čestica i specifičnoj težini

simens    →   siemens

Simens (S) izvedena je SI jedinica električne vodljivosti vodiča u kojem struja od jednog ampera proizvedi električnu potencijalnu razliku od jednog volta (S = A·V^-1 = Ω^-1). Ime je dobila po njemačkom znanstveniku Ernstu Werneru von Siemensu (1816.-1892.).

ferit    →   ferrite

Feriti su keramički materijali opće formule MO·Fe₂O₃, gdje je M dvovalentni metal (Co, Mn, NI, ili Zn). Feriti su feromagnetični ili ferimagnetični ali nisu električni vodiči. Upotrebljavaju se za magnetske jezgre u visokofrekventnim krugovima, za izradu magnetskih traka, a veoma se mnogo primjenjuju u elektronici.

Fischer-Tropschov postupak    →   Fischer-Tropsch process

Fischer-Tropschov postupak jest industrijska metoda dobivanja ugljikovodika iz ugljikova monoksida i vodika. Postupak, razvijen 1933. su Nijemci primijenili za dobivanje motornih goriva u II. svjetskom ratu. Naziv je dobio po njemačkom kemičaru Franzu Fischeru (1852.-1932.) i češkom kemičaru Hansu Tropschu (1839.-1935.). Vodik i ugljikov monoksid miješaju se u omjeru 2:1 i prevode pri temperaturi od 200 °C preko nikla ili kobalta kao katalizatora. Dobivena smjesa ugljikovodika može se razdijeliti u dizelsku i benzinsku frakciju.

granica zapaljivosti    →   flammable limit

Granica zapaljivosti je područje koncentracija kod kojeg se smjesa zraka i zapaljivog materijala može nekim izvorom paljenja (iskrenjem, električnim lukom ili zagrijavanjem) zapaliti ili eksplodirati. Ovo područje zapaljivosti se često naziva i područje eksplozivnosti i ograničeno je donjom i gornjom granicom zapaljivosti.

Donja granica zapaljivosti je najniža koncentracija zapaljivih plinova ili para koja u smjesi sa zrakom može dovesti do izgaranja i eksplozije. Gornja granica zapaljivosti je najviša koncentracija zapaljivih plinova ili para koja u smjesi sa zrakom može dovesti do izgaranja i eksplozije.

Najšire područje zapaljivosti imaju acetilen (od 2.8 % do 93 %) i vodik (od 4.6 % do 95 %). U području koncentracije između graničnih vrijednosti doći će do sagorijevanja ili do pojave eksplozije, koja je to slabija što su koncentracije plina bliže donjoj ili gornjoj granici eksplozivnosti.

fosilno gorivo    →   fossil fuel

Fosilna goriva, ugljen, nafta i zemni plin, čovjek koristi kao izvor energije. Nastali su iz ostataka živih organizama i svi imaju u svom sastavu ugljik i vodik. Njihova vrijednost kao goriva temelji se na egzotermnim reakcijama oksidacije ugljika u ugljikov dioksid

i vodika u vodu

solvatacija    →   solvation

Solvatacija je proces vezanja molekula otapala na ione ion-dipolnom vezom. Specijalni slučaj solvatacije kada je otapalo voda, naziva se hidratacija.

otapalo    →   solvent

Otapalo je komponenta otopine koja se nalazi u većoj količini od ostalih komponenata. Otapalo je obično tekuće a može biti i smjesa. Voda je najčešće otapalo.