KEMIJSKI RJEČNIK

inhibitor    →   inhibitor

Inhibitor je tvar koja usporava ili zaustavlja kemijsku reakciju.

konstanta ravnoteže    →   equilibrium constant

Konstanta ravnoteže (K) prvi put se pojavljuje u zakonu o djelovanju masa koji su 1863. formulirali norveški kemičari C.M. Guldberg i P. Waage. Reverzibilna kemijska reakcija prikazana jednadžbom

u ravnoteži je onda kada je brzina napredne reakcije jednaka brzini povratne reakcije.

Konstanta ravnoteže definirana je odnosom ravnotežnih aktiviteta produkata i reaktanata

Kod praktičnih mjerenja često se aktiviteti zamjenjuju koncentracijama

Za reakcije u plinskoj fazi umjesto koncetracija upotrebljavaju se parcijalni tlakovi

Termodinamička konstanta K nema jedinicu, dok jedinica za K_p i K_c ovisi o broju molekula koje se pojavljuju u stehiometrijskoj jednadžbi (a, b, c i d).

Veličina konstante ravnoteže ovisi o temperaturi. Ako je napredna reakcija egzotermna, konstanta ravnoteže smanjuje se povećanjem temperature. Što je veća konstanta ravnoteže neke kemijske reakcije, to je ravnoteža više pomaknuta na stranu stvaranja produkata reakcije. Položaj uspostavljene ravnoteže može se mijenjati, ali ne i konstanta. Sustav u ravnoteži brani se od promjene tako da nastoji poništiti vanjski utjecaj (Le Chatelierov princip).

Konstanta ravnoteže kemijske reakcije izravno je proporcionalna promjeni standardne Gibbsove slobodne energije

izolator    →   insulator

Izolatori su čvrste tvari koje ne vode električnu struju. Kod izolatora su vodljiva i valentna vrpca odvojene vrlo velikom zabranjenom zonom pa ne dolazi do toka elektrona pod utjecajem električnog polja.

intenzivno svojstvo    →   intensive property

Intenzivna svojstva su svojstva koja se ne mijenjaju s promjenom količine tvari, npr. gustoća, tlak, temperatura, boja.

intermedijer    →   intermediate

Intermedijer je molekulska ili ionska vrsta koja nastaje iz reaktanata i dalje reagira dajući produkt. Intermedijeri se tijekom reakcije ne nagomilavaju.

Eulerova značajka    →   Euler number

Eulerova značajka (Eu) bezdimenzijska je veličina koja se upotrebljava u mehanici fluida. Definirana je s

gdje je p tlak, ρ gustoća a v je brzina.

europij    →   europium

Europij je 1896. godine otkrio Eugene Demarcay (Francuska). Ime mu dolazi od engleske riječi za Europu. To je srebrni, mekani metal, tvrd kao olovo. Snažno reagira s kisikom i vodom. Metal se sam zapali na zraku ako se zagrije iznad 150 °C. Glavni izvor teških lantanoida je gadolinit (Y, Ce, Cr, Be, Fe silikat), euksenit (sadrži Y, Ce, Er, Nb, Ti, U) i ksenotim (YPO₄ s nešto Th i lakih lantanoida). Nalaze se i u monacitnim pijescima. Koristi se za izradu lasera i s itrijevim vanadatom kao crveni fosfor u katodnim cijevima TV-prijemnika u boji.

egzotermna reakcija    →   exothermic reaction

Egzotermne reakcije su one kod kojih se oslobađa toplina i njima pogoduje sniženje temperature (ΔH° < 0).

Ako je reakcija u jednom smjeru egzotermna, u suprotnom je endotermna.

eksperiment    →   experiment

Eksperiment (lat. experimentum - pokus) je postupak kojim se izaziva neka prirodna pojava radi opažanja, istraživanja i tumačenja. Eksperiment je kvalitativan ako se izvodi bez mjerenja; služimo li se mjerenjem, eksperiment je kvantitativan. Eksperimentalna metoda, tj. primjena eksperimenta kao sredstva za otkrivanje pravilnosti u pojavama, počela se svjesno i opsežno primjenjivati tek početkom novog vijeka, i to najprije u mehanici (Galilei). S područja fizikalnih procesa ona je postupno prenesena i na biološke pojave, a od druge polovice 19. stoljeća (Wundt) uspješno se primjenjuje i u psihologiji.

eksploziv    →   explosive

Eksplozivi (lat. explodere - raspasti se) su kemijski spojevi ili smjese koje zagrijavanjem, udarcem, trenjem ili inicijalnim paljenjem u veoma kratkom vremenskom razmaku oslobađaju veliku količinu energije. Kod gotovo svih eksploziva kemijska je reakcija trenutna oksidacija; potrebni kisik nalazi se u molekulama samog eksploziva, npr. sumpor i ugljen u crnom barutu izgaraju na račun kisika kojega u salitri (KNO₃) ima oko 50 %. Stoga sumpor i ugljen izgaraju mnogo brže u barutu nego na zraku. Kod nitroglicerina prilikom eksplozije potreban kisik daju atomske grupe NO₃^-. Brzina izgaranja eksploziva određuje se vremenom koje je potrebno za izgaranje jednog komada eksploziva određene dužine i naziva se brzina detonacije (mjeri se u m/s). Eksplozija je egzotermna reakcija, tj. reakcija pri kojoj se razvija toplina. Ovako razvijena energija izaziva golem učinak zbog trenutačnosti reakcije. Eksplozivi se upotrebljavaju u razne svrhe: u građevinarstvu, rudarstvu i vojnoj industriji. Razne vrste eksploziva mogu se prema primjeni svrstati u tri kategorije: barute, brizantne eksplozive i inicijalne eksplozive.