KEMIJSKI RJEČNIK

sp2 hibridna orbitala    →   sp2 hybrid orbital

sp² hibridna orbitala jest orbitala nastala linearnom kombinacijom jedne s i dvije p orbitale usporedive energije (kao što su 2s i 2p orbitale) u istom atomu. Tri sp² hibridne orbitale leže u istoj ravnini i međusobno zatvaraju kut od 120°. Nehibridizirana treća p orbitala stoji okomito na ravninu sp² hibridnih orbitala.

sp3 hibridna orbitala    →   sp3 hybrid orbital

sp³ hibridna orbitala jest orbitala nastala linearnom kombinacijom jedne s i tri p orbitale usporedive energije (kao što su 2s i 2p orbitale) u istom atomu. Četiri sp³ hibridne orbitale usmjerene su prema uglovima tetraedra i međusobno zatvaraju kut od 109.5°.

termokemijska jednadžba    →   thermochemical equation

Termokemijska jednadžba je kompaktna jednadžba koja prikazuje i stehiometrijske koeficijente i količinu energije razvijenu ili utrošenu u toj reakciji.

Gornja jednadžba kaže da se za svaki mol plinovitog metana koji izgori u dva mola kisika, nastane jedan mol ugljikova dioksida i dva mola vodene pare te se oslobodi 2 220 kJ topline.

termodinamički zakoni    →   thermodynamic laws

Termodinamički zakoni temelj su termodinamike:

Prvi zakon ili zakon o očuvanju energije glasi: "Suma svih oblika energije u zatvorenom sustavu konstantna je."

Drugi zakon: "Toplina ne može sama od sebe prijeći s hladnijeg na toplije tijelo, i to ni neposredno ni posredno."

Treći zakon: "Entropija savršenog kristala približava se nuli kako se termodinamička temperatura približava nuli."

termostabilna plastika    →   thermosetting plastic

Termostabilne plastike su polimerni materijali koji dodatkom energije očvrsnuti. Energija se može dovesti u obliku topline (guma), kemijskom reakcijom (dvokomponentna epoksi smola), ili zračenjem. Termostabilne plastike su obično tekuće ili plastične i prije naknadne obrade se oblikuju u njihov konačan oblik, ili se upotrebljavaju kao ljepila.

Termostabilne polimerne smole se pretvaraju u plastiku ili gumu umrežavanjem polimernih lanaca u krutu, trodimenzionalnu strukturu. Termostabilni materijali se ne mogu ponovo taliti ni formirati nakon umrežavanja.

rad    →   work

Rad je energija potrebna da bi se objekt kretao unatoč suprotstavljajućoj sili. Rad se obično izražava kao sila pomnožena s putem.

Kad konstantna sila F djeluje na česticu tako da ona napravi pomak s, sila vrši rad W nad tom česticom. Ako vektori sile i pomaka tijekom djelovanja sile zatvaraju uvijek isti kut Θ, rad W može se izraziti skalarnim umnoškom ta dva vektora:

Kad sila F na česticu nije konstantna, tj. kad ovisi o položaju čestice, rad sile nad česticom koja se pomakla iz početnog položaja, određenog koordinatama (x_p, y_p, z_p), u konačni položaj, određen koordinatama (x_k, y_k, z_k), dan je izrazom

gdje su F_x, F_y i F_z skalarne komponente sile.

SI jedinica za rad je džul (J); 1 J = 1 Nm = 1 kg m² s^-2. U atomskoj fizici obično se upotrebljava elektron-volt (eV).

Zeemanov efekt    →   Zeeman effect

Zeemanov efekt je dijeljenje spektralnih linija koje nastaje kada se na izvor svjetla djeluje magnetskim poljem. Otkrio ga je 1896. nizozemski fizičar Pieter Zeeman (1865.-1943.) kao dijeljenje žute D-linije natrija u jakom magnetskom polju.

Zeemanov efekt je pomogao fizičarima da odrede energijske nivoe u atomu. U astronomiji, upotrebljava se za mjerenje magnetskog polja Sunca i drugih zvijezda.

Lennard-Jonesov potencijal    →   Lennard-Jones potential

Lennard-Jonesov potencijal (ili 12-6 potencijal) jednostavni je matematički model koji opisuje interakciju dva nevezana neutralna atoma (poznatu kao van der Waalsova interakcija). Predložio ga je 1924. britanski fizičar Sir John Edward Lennard-Jones (1894-1954). Lennard-Jonesov potencijal opisan je slijedećom reakcijom

gdje je: V potencijalna energija između dva atoma ili molekule, ε je dubina bunara i mjera je koliko jako dvije čestice privlače jedna drugu, σ je udaljenost na kojoj je potencijalna energija između dvije čestice jednaka nuli, r je udaljenost dvije čestice mjerena od centra jedne do centra druge čestice.