Termin zapaljiv često se upotrebljava kad se opisuje materijal koji gori. Ipak se uvjeti pri kojem dolazi do zapaljenja nastoje točnije definirati, npr. zapaljiva je tekućina ona koja se može zapaliti iznad 37.8 °C ali ispod 93.3 °C. Ovo omogućava razliku između materijala koje je prilično teško zapaliti i onih koje je jako lako zapaliti.
Valno-čestična dualnost jest promatranje koje govori da se elektroni, fotoni i druge vrlo male čestice i objekti ponašaju kao čestice u jednim eksperimentima, a kao valovi u drugim eksperimentima.
Pieter Zeeman (1865.-1943.) je bio nizozemski fizičar koji je otkrio dijeljenje spektralnih linija koje nastaje kada se izvor svjetla stavi u magnetsko polje (Zeemanov efekt). Godine 1902. Zeeman i Lorentz podijelili su Nobelovu nagradu za fiziku za njihova istraživanja utjecaja magnetizma na radijacijske fenomene.
Kontrolne šipke su šipke koje se nalaze u nuklearnom reaktoru, a napravljene su od materijala koji apsorbiraju neutrone (kadmija, hafnija, bora, itd.). Kontrolnim šipkama regulira se razina snage reaktora.
Bakar je poznat od davnih vremena (~5000. godine prije Krista). Ime mu dolazi od latinske riječi za otok Cipar - Cyprium. To je svijetlo crvenkasti, sjajni metal. Relativno je mekan, ali žilav i savitljiv. Dobro vodi toplinu i električnu struju. Na zraku je stabilan, ali dužim stajanjem dobije zelenu patinu. Otapa se samo u oksidirajućim kiselinama. U prisutnosti kisika iz zraka otopit će se i u razrijeđenoj sulfatnoj kiselini i koncentriranoj kloridnoj kiselini. Bakar se u prirodi nalazi i elementaran, ali se pretežno javlja kao halkopirit (Cu2S·Fe2S3), halkozin (Cu2S), kovelin (CuS), kuprit (Cu2O), malahit (CuCO3·Cu(OH)2), azurit (2CuCO3·Cu(OH)2) i bornit (Cu5FeS4). Oko pola proizvodnje bakra upotrebljava se za izradu vodiča električne struje. Zbog dobre toplinske vodljivosti od njega se izrađuju kotlovi, grijači i razni izmjenjivači topline. Važno područje primjene bakra je dobivanje legura, u prvom redu mjedi ili mesinga (Cu-Zn-legura) i bronce (Cu-Sn-legura).
Daltonova atomska teorija postavljena je 1803. godine i sadrži četiri postulata:
1. Atomi su realne najsitnije čestice elemenata koje mogu sudjelovati u kemijskoj reakciji.
2. Atomi jednog te istog elementa međusobno su slični i jednake mase, a atomi različitih elemenata imaju različita svojstva i različite su mase.
3. Atomi se ne mogu stvoriti niti mogu biti uništeni.
4. Kemijski spojevi nastaju spajanjem atoma dotičnih elemenata.
Dalton je također predložio da se atomi različitih elemenata prikazuju simbolima, što je kasnije zamijenjeno slovnim oznakama.
Darmstadtij su u studenom 1994. godine otkrili S. Hofmann i suradnici iz Laboratorija za istraživanje teških iona GSI (Gesellschaft für Schwerionenforschung), Darmstadt (Njemačka). Ime je dobio po gradu Darmstadt u kojem se nalazi Laboratorij za istraživanje teških iona gdje je otkriven. To je sintetski radioaktivni metal. Ununnilij je pripravljen bombardiranjem olova-208 jezgrama nikla-62.
Dezoksiribonukleinska kiselina (DNK ili DNA) molekula je na kojoj se nalaze upute za sintezu specifičnih proteina, tj. za raspored aminokiselina u njihovim polipeptidnim lanacima. DNK je, 1869., otkrio mladi švicarski kemičar Friedrich Miescher (1844-1895). Skoro stotinu godina kasnije, 1953., američki biolog James Dewey Watson (1928-) i engleski fizičar Francis Harry Compton Crick (1916–2004) otkrili su da se molekula DNK sastoji iz dva komplementarna lanca nukleotida koji se spiralno uvijaju jedan oko drugog i povezani su vodikovim vezama.
DNA se sastoji od dušičnih baza purina i pirimidina, šećera s pet ugljikovih atoma, dezoksiriboze i fosfata. Postoje četiri vrste dušičnih baza: adenin (A), gvanin (G), timin (T) i citozin (C). Preko tih baza vodikovim vezama su povezana dva lanca, pri čemu se uvijek vežu adenin i timin odnosno citozin i guanin. Redoslijed baza u jednom lancu u potpunosti ovisi od redoslijeda baza u drugom, komplementarnom lancu. Ovo svojstvo je od velikog značaja prilikom diobe stanice i prenošenja nasljednog materijala. Promjer uzvojnice je 2 nm, razmak između susjednih baza je 0.34 nm a međusobno su zakrenute za 36° te se tako spiralna struktura ponavlja nakon svakih deset nukleotida (duljina jednog zavoja je 3.4 nm).
Dubnij su 1967. godine otkrili djelatnici Berkeley Laboratorija (USA) i Nuklearnog istraživačkog centra u Dubni (Rusija) Ime je dobio po ruskom Institutu za nuklearna istraživanja u Dubni. To je sintetski radioaktivni metal. U Dubni su dubnij pripravili bombardiranjem americija-243 jezgrama neona-22, a u Berkeleyu bombardiranjem kalifornija jezgrama dušika-15.
Generalić, Eni. "Dlhwc-public@dol.gov." Englesko-hrvatski kemijski rječnik & glosar. 29 June 2022. KTF-Split. {Datum pristupa}. <https://glossary.periodni.com>.
Glosar
Periodni sustav