Fahrenheitova skala je temperaturna skala u kojoj voda vrije pri 212 a smrzava pri 32 stupnja Fahrenheita. Fahrenheitov stupanj definiran je kao 1/180 temperaturne razlike između standardnog ledišta i standardnog vrelišta vode. Ovu temperaturnu skalu predložio je 1714. njemački fizičar G.D. Fahrenheit (1686.-1736.).
32 °F = 0 °C
212 °F = 100 °C
1 °F =(5/9) °C
T(°C) = (5/9)[T(°F) - 32]
T(°F) = (9/5)T(°C) + 32
Fajansova pravila, koja je formulirao američki kemičar poljskih korijena Kazimierz Fajans (1887-1975), pomažu u procjeni udjela ionske u kovalentnoj vezi kao posljedice polarizacije iona. Kovalentni karakter je to vjerovatniji:
1. ako je naboj iona velik
2. ako je pozitivni ion mali, a negativni velik
3. ako pozitivni ion nema u vanjskoj ljusci konfiguraciju plemenitog plina
Faradayevi zakoni elektrolize su dva zakona koja je formulirao britanski kemičar i fizičar Michael Faraday (1791.-1867.):
1. Količina tvari koja se izluči na elektrodi proporcionalna je količini naboja (Q = I·t) koja je protekla tijekom elektrolize.
gdje je z = broj elektrona koji se izmijeni u reakciji a F = Faradayeva konstanta i iznosi 96 487 C mol-1.
2. Mase elemenata koje se izluče s istom količinom struje su direktno proporcionalnu njihovim kemijskim ekvivalentima.
Prolaskom struje od 96 487 C u prvom elektrolizeru razvit će se 1 mol Ag i 1/4 mol O2 a u drugom 1/2 mol Cu i 1/4 mol O2. Relevantne polureakcije su
Polietilen visoke gustoće (HDPE) termoplastični je poliolefin gustoće od 0.941 g/cm3 do 0.960 g/cm3. To je reciklirajuća plastika koja se često koristi za izradu spremnika, boca, čaša, plutajućih platformi itd. HDPE krakterizira visok stupanj otpornosti na kemikalije, lakoća čišćenja i jednostavnost varenja.
Homogene reakcije one su reakcije u kojima su produkti i reaktanti u istoj fazi (agregatnom stanju).
Masti su esteri glicerola i dugolančanih karbonskih kiselina (viših masnih kiselina). Primarna uloga masti u ljudskom organizmu jest uloga energetskog izvora (iz njih se dobije dvaput više energije nego iz ugljikohidrata). Masti mogu biti zasićene ili nezasićene. Zasićene masti uglavnom su u čvrstom stanju pri sobnoj temperaturi (maslac, mast, loj) dok su nezasićene uglavnom tekućine (ulja).
Nezasićene masti obično su biljnog porijekla, iako i riblja ulja također mogu imati visok postotak nezasićenih masnih kiselina. Biljna ulja mogu se očvrsnuti hidrogenacijom, tj. adicijom vodika na dvostruke veze. Hidrirana biljna ulja su često prisutna u margarinima.
Hidrolizom masti s natrijevim hidroksidom nastaje glicerol i sapun (mješavina natrijevih soli viših masnih kiselina).
Hidrofilna tvar ima jaku težnju za vezanjem ili upijanjem vode, i rezultat mu je bujanje i tvorba reverzibilnih gelova. Ovo je svojstvo karakteristično za ugljikohidrate.
Generalić, Eni. "Alicikli�ki spojevi." Englesko-hrvatski kemijski rječnik & glosar. 29 June 2022. KTF-Split. {Datum pristupa}. <https://glossary.periodni.com>.
Glosar
Periodni sustav