KEMIJSKI RJEČNIK

gusta slagalina    →   close-packed structure

Gusta slagalina je način slaganja kugli tako da zauzmu minimalnu količinu prostora. Ime gusta slagalina odnosi se na popunjenost od 74.05 %. Postoje dva tipa gustih slagalina: heksagonalni i kubični. U prvom sloju svaki atom zbijeno je okružen sa šest drugih atoma u istoj ravnini (a). Drugi sloj smješten je iznad prvog tako da su se atomi drugog sloja priljubili u udubine prvog sloja atoma (b). Treći sloj može se smjestiti iznad mjesta s oznakom c (pri čemu nastaje kubična gusta slagalina) ili iznad prvog sloja atoma - iznad mjesta s oznakom a (pri čemu nastaje heksagonska gusta slagalina).

teorija sudara    →   collision theory

Teorija sudara je teorija koja objašnjava kako se događaju kemijske reakcije i zašto se mijenja brzina reakcije. Da bi se reakcija dogodila moraju se molekule reaktanta sudariti. Samo dio sudara, uspješni sudari, uzrokuje kemijske promjene. Uspješni sudari imaju dovoljno energije (aktivacija energija) u trenutku sudara da prekinu postojeće veze i stvore nove veze, stvarajući reakcijske produkte. Povećavanje koncentracije reaktanata i povišenje temperature povećava broj sudara, odnosno dovodi do povećanja brzine reakcije.

zapaljiv    →   combustible

Termin zapaljiv često se upotrebljava kad se opisuje materijal koji gori. Ipak se uvjeti pri kojem dolazi do zapaljenja nastoje točnije definirati, npr. zapaljiva je tekućina ona koja se može zapaliti iznad 37.8 °C ali ispod 93.3 °C. Ovo omogućava razliku između materijala koje je prilično teško zapaliti i onih koje je jako lako zapaliti.

sastav oceanske vode    →   composition of ocean water

More je nezasićena homogena otopina koja se sastoji od vode kao otapala (96.5 %), otopljene soli (3.5 %), manjih količina partikularne tvari, otopljenih plinova i organskih sastojaka. Odnosi glavnih konstituenata oceanske vode su skoro konstantni u svim oceanima. Salinitet (ukupna koncentracija otopljenih soli) i koncentracija pojedinih konstituenata dana je u psu jedinicama (practical salinity units). U većini slučajeva može se pretpostaviti da su psu i stara jedinica ‰ sinonimi.

Prosječni sastav oceanske vode dan je u tablici:

praskavi pamuk    →   cracking cotton

Praskavi pamuk je nitroceluloza s visokim sadržajem dušika (oko 13 %), koristi se za proizvodnju bezdimnog baruta.

uvjetni elektrodni potencijal    →   conditional electrode potential

Uvjetni ili formalni elektrodni potencijal (E°’) jednak je elektrodnom potencijalu (E) kada su ukupne koncentracije oksidiranog i reduciranog oblika u svim njihovim oblicima u otopini jednake jedinici. Uvjetni elektrodni potencijal obuhvaća utjecaje reakcija koje izravno ne sudjeluju u izmjeni elektrona, ali dovode do promjene ionske jakosti, promjene pH, hidrolize, kompleksiranja, taloženja itd.

Pri 298 K (25 °C) i pretvarajući prirodne logaritme u dekadske, možemo Nernstovu jednadžbu za elektrodni potencijal pisati kao

Contat-Gockelov ventil    →   Contat-Gockel’s valve

Contat-Göckelov ventil služi za održavanje inertne atmosfere u tikvici. U ventil se ulije toliko zasićene otopine natrijeva hidrogenkarbonata (NaHCO₃) da kraj cjevčice bude prekriven. Otopina u ventilu čuva sadržaj tikvice od utjecaja kisika iz zraka. Ako se u tikvici stvori podtlak (kada se tikvica ohladi), u nju ulazi otopina iz lijevka i u reakciji hidrogenkarbonata s kiselinom razvija se CO₂ koji ispuni tikvicu.

Otopina iz lijevka ulazit će u tikvicu sve dotle dok se tlak CO₂ u tikvici ne izjednači s vanjskim tlakom.

cijanidni postupak    →   cyanide process

Cijanidni postupak je postupak izdvajanja metala iz rude. Smrvljena ruda tretira se cijanidnim ionima u prisutnosti zraka stvarajući metalni kompleks. Kompleks se odvaja od rude i reducira do metala korištenjem pogodnog reducensa, obično cinka. Najčešće se koristi za dobivanje srebra i zlata.

cijan    →   cyanogen

Cijan je u slobodnom stanju poznat kao kemijski spoj ugljika i dušika (CN)₂ ili dicijan. To je bezbojan, vrlo otrovan plin oštra mirisa koji na zraku izgara u ugljikov dioksid i dušik.

bakar    →   copper

Bakar je poznat od davnih vremena (~5000. godine prije Krista). Ime mu dolazi od latinske riječi za otok Cipar - Cyprium. To je svijetlo crvenkasti, sjajni metal. Relativno je mekan, ali žilav i savitljiv. Dobro vodi toplinu i električnu struju. Na zraku je stabilan, ali dužim stajanjem dobije zelenu patinu. Otapa se samo u oksidirajućim kiselinama. U prisutnosti kisika iz zraka otopit će se i u razrijeđenoj sulfatnoj kiselini i koncentriranoj kloridnoj kiselini. Bakar se u prirodi nalazi i elementaran, ali se pretežno javlja kao halkopirit (Cu₂S·Fe₂S₃), halkozin (Cu₂S), kovelin (CuS), kuprit (Cu₂O), malahit (CuCO₃·Cu(OH)₂), azurit (2CuCO₃·Cu(OH)₂) i bornit (Cu₅FeS₄). Oko pola proizvodnje bakra upotrebljava se za izradu vodiča električne struje. Zbog dobre toplinske vodljivosti od njega se izrađuju kotlovi, grijači i razni izmjenjivači topline. Važno područje primjene bakra je dobivanje legura, u prvom redu mjedi ili mesinga (Cu-Zn-legura) i bronce (Cu-Sn-legura).