Goldschmidtov postupak (termitni postupak) je postupak dobivanja čistih metala redukcijom njihovih oksida aluminijem u prahu. Skoro se svi metalni oksidi mogu reducirati ovom metodom. Glavna iznimka je magnezijev oksid. Termitni postupak razvio je 1893. njemački kemičar Hans Goldschmidt (1861.-1923.).
Goldschmidt je brzo uvidio da se osim dobivanja čistih metala termitni postupak može upotrijebiti i za zavarivanje metala, primjerice željezničkih tračnica. Postupak je poznat kao termitno zavarivanje (aluminotermijsko zavarivanje).
Zakonitost termokemijskih pojava otkrio je 1840. ruski kemičar švicarskog porijekla Germain Henri Hess (1802.-1850.). Njegov zakon glasi: Reakcijska toplina neke kemijske promjene ne ovisi o putu kojim reakciju vodimo, već samo o početnom i konačnom stanju sustava. Hessov zakon poznat je i kao zakon o stalnosti zbroja toplina reakcije.
Na primjer, eksperimentalno je određena entalpija oksidacije grafita u ugljikov dioksid i ugljikova monoksida u ugljikov dioksid. Zbog ravnoteže
nije moguće odrediti entalpiju oksidacije grafita u ugljikov monoksid. Međutim, reakcijska toplina te reakcije može se izračunati primjenom Hessovog zakona.
C(s) + O2(g) →← CO2(g) | ΔrH1 = -393 kJ mol-1 |
CO(g) + 1/2O2(g) →← CO2(g) | ΔrH2 = -283 kJ mol-1 |
C(s) + 1/2O2(g) →← CO(g) | ΔrH3 = -110 kJ mol-1 |
Kelvin (K) je osnovna SI jedinica za termodinamičku temperaturu.
To je termodinamička temperatura koja je jednaka 1/273.16 termodinamičke temperature trojne točke vode. Trojna točka vode ona je vrijednost temperature i tlaka kod koje voda može postojati u sva tri agregatna stanja. Ime je dobila po engleskom znanstveniku sir W. Thompsonu, Lordu Kelvinu (1824.-1907.).
Polietilen niske gustoće (LDPE) je termoplastični poliolefin gustoće od 0.910 g cm-3 do 0.940 g cm-3. To je reciklirajuća plastika koja se, zbog svoje čvrstoće i fleksibilnosti, najčešće koristi za izradu različitih folija i vrećica za samoposluživanje.
Luminiscencija (latinski lumen znači svjetlo) je zajednički naziv za pojave emisije elektromagnetskog zračenja (UV, vidljivog ili IR) atoma ili molekula kao posljedica prijelaza elektrona iz pobuđenog u niže energetsko stanje, obično u osnovno stanje. Kako se pojava svijetljenja odvija bez zračenja topline naziva se i hladno svjetlucanje. Može biti izazvana kemijskim procesom (kemoluminiscencija), biološkim procesom (bioluminiscencija), djelovanjem alfa i ß-zraka (radioluminiscencija), svjetlosti (fotoluminiscencija), električne struje (elektroluminiscencija), topline (termoluminiscencija), mrvljenjem (triboluminiscencija) i sl.
S obzirom na trajanje sekundarnog zračenja luminescencija se dijeli na:
Živa je poznata od davnih vremena (~1500. godine prije Krista). Ime je dobila od latinske riječi hydrargyrum što znači tekuće srebro. To je sjajni, srebrno bijeli metal. Pri sobnoj temperaturi je tekućina. Loše vodi toplinu i električnu struju. Stabilna je na zraku. Ne reagira s lužinama i većinom kiselina. Otapa se samo u oksidirajućim kiselinama. Tekuća živa otapa mnoge metale dajući amalgame. Ovisno o količini otopljenog metala, amalgami mogu biti tekući ili čvrsti. Živine pare su vrlo otrovne. Lako se resorbira čak i preko nepokrivenih dijelova kože. Imaju kronični kumulativni efekt. Organski spojevi žive, kao što je metil-živa, su također jaki otrovi. U prirodi žive ima dvadesetak puta više nego kadmija. Može se pronaći samorodna ili u mineralu cinabaritu (HgS). Klor-alkalne elektrolize su najveći potrošači žive gdje se živa upotrebljava kao katoda kod elektrolize, zbog velikog prenapona vodika na njoj i stvaranja amalgama s produktom. Sa živom se pune termometri, barometri ili se izrađuju lampe koje isijavaju svjetlost bogatu ultraljubičastim zrakama.
Za opću reakciju nekog redoks-sustava
ovisnost elektrodnog potencijala redoks sustava o aktivitetu oksidiranog i reduciranog oblika u otopini daje nam Nernstova jednadžba za elektrodni potencijal:
gdje je E = elektrodni potencijal redoks-sustava
E° = standardni elektrodni potencijal redoks-sustava
R = univerzalna plinska konstanta
T = termodinamička temperatura
F = Faradayeva konstanta
z = broj elektrona koji se izmjenjuju u redoks-reakciji
aO = aktivitet oksidiranog oblika
aR = aktivitet reduciranog oblika
n = stehiometrijski koeficijent oksidiranog oblika
m = stehiometrijski koeficijent reduciranog oblika
Onsagerove relacije su važan set jednadžbi u termodinamici ireverzibilnih procesa. Onsager je uzeo da postoji linearna ovisnost struja (Ji)o silama (Xj) i to formulirao na sljedeći način:
Koeficijenti Lij nazivaju se fenomenološkim koeficijentima i karakteriziraju uzajamni utjecaj dvaju nepovratnih procesa i i j. Onsager je pretpostavio da su Lij = Lji i da karakteriziraju međusobni utjecaj dvaju nepovratnih procesa i i j. Ovu teoriju je 1931. predstavio norveški kemičar Lars Onsager (1903.-1976.).
Plastika je materijal koji se može oblikovati primjenom topline ili tlaka. Većina se temelji na sintetičkim polimerima iako su neke produkt prirodnih tvari (kao što su derivati celuloze, ali ne i gume). Obično su lake i trajne čvrste tvari, toplinski su i električni izolatori. Ako se plastika može zagrijavanjem omekšati i ponovo oblikovati zove se termoplastika, a ako ne može - termostabilna plastika.
Generalić, Eni. "Agreement terms and conditions analysed." Englesko-hrvatski kemijski rječnik & glosar. 29 June 2022. KTF-Split. {Datum pristupa}. <https://glossary.periodni.com>.
Glosar
Periodni sustav