Određene slitine mogu se, metodom ultrabrzog kaljenja iz taline, skrutnuti u amorfnom obliku, bez formiranja kristalne rešetke - takve, amorfne slitine zovu se metalna stakla.
Primjer su dobivanja metanih stakala cirkonija i nikla. Amorfna Zr2Ni slitina dobiva se metodom ultrabrzog hlađenja, kod koje se indukcijski rastaljena slitina izbacuje tlakom inertnog plina iz kvarcne posude na plohu brzo rotirajućeg valjka. Valjak je napravljen od materijala velike toplinske vodljivosti i na njemu se slitina, zbog velike brzine kojom je izbačena, spreša, naglo ohladi i skrutne. Nakon skrućivanja slitina se od valjka odvaja zbog djelovanja centrifugalne sile. Tako se dobivaju dugačke trake amorfne slitine jednolike širine (~1 mm) i debljine (~1 μm) te poprečnog presjeka kojemu svojstva ovise o brzini hlađenja.
Strukturno svojstvo metalnih stakala jest odsustvo uređenja dugog dosega. Na udaljenostima manjim od 1.5 nm postoje određeni tipovi uređenosti pa ta činjenica ne dozvoljava potpunu usporedbu sa strukturom tekućina, kojoj je svojstvena potpuna neuređenost. Struktura metalnih stakala određuje njihova neobična fizikalna svojstva, sasvim različita od svojstava odgovarajućih kristalnih slitina, a vrlo povoljna za primjene u tehnologiji. Mehaničke osobine (čvrstoća, elastičnost, otpornost na koroziju) čine neka stakla pogodnim za izradu kompozitnih materijala. Slitine prijelaznih metala i rijetkih zemalja mogu imati svojstva između mekih i vrlo tvrdih magneta pa se mogu upotrijebiti kao magnetske memorije. Supravodljivi amorfni metali mogu se koristiti za izradu rotora supravodljivih generatora i motora.
Mikroskop je naprava koja stvara uvećanu sliku malih objekata. Optički (svjetlosni mikroskop) koristi vidljivu svjetlost i sustav leća za prikazivanje uvećane slike objekta. Tipično povećanje optičkog mikroskopa je 1500× ("1500 puta") s teoretskom granicom razlučivosti od 200 nm. Za razliku od svjetlosnih, elektronski mikroskopi koriste prolazak elektronsko snopa kroz, ili preko površine uzorka. Kako elektronski snop ima mnogo manju valnu duljinu od svjetlosti s elektronskim mikroskopom mogu se vidjeti objekti manji od 2 nm.
Mohsova skala tvrdoće minerala je skala po kojoj se određuje i izražava tvrdoća pojedinih minerala. Napravio ju je njemački mineralolog Friedrich Mohs (1773.-1839.) i karakterizira je otpornost na grebanje tvrđim mineralom. Mohs je svoju ljestvicu temeljio na deset lako dostupnih minerala.
Tvrdoća | Mineral |
---|---|
1 | talk (Mg3Si4O10(OH)2) |
2 | gips (CaSO4·2H2O) |
3 | kalcit (CaCO3) |
4 | fluorit (CaF2) |
5 | apatit (Ca5(PO4)3(OH-,Cl-,F-)) |
6 | ortoklas feldšpar (KAlSi3O8) |
7 | kvarc (SiO2) |
8 | topaz (Al2SiO4(OH-,F-)2) |
9 | korund (Al2O2) |
10 | dijamant (C) |
Benzini su različite smjese sastavljene od hlapivih, vrlo zapaljivih tekućih ugljikovodika (vrelišta od 40 °C do 200 °C) koje se koriste kao otapala i razrjeđivači. Često se kao sinonimi za riječ naphta uzimaju i druge lake frakcije nafte kao što su ligroin, petroleter i gazolin.
Benzin je skraćeni naziv za motorni benzin, uobičajeno pogonsko gorivo Otto motora.
Monosaharidi su ugljikohidrati, opće formule Cn(H2O)n, koji se hidrolizom ne mogu rastaviti na jednostavnije ugljikohidrate.
Ovisno o tome sadrže li aldehidnu (RCHO) ili keto skupinu (RCOR’) monosaharidi mogu biti polihidroksi aldehidi ili polihidroksi ketoni. Aldehidna odnosno keto skupina odgovorne su za redukcijska svojstva monosaharida. Monosaharidi se mogu podijeliti i prema broju ugljikovih atoma u ugljikovodičnom lancu pa tako imamo trioze s tri ugljikova atoma, tetroze s četiri, pentoze s pet, heksoze sa šet, heptoze sa sedam itd. Ova dva sustava podjele često se kombiniraju. Primjerice, D-glukoza, polihidroksi aldehid, je aldoheksoza a fruktoza, polihidroksi keton, je ketoheksoza.
Oznake D i L često se koriste da opišu konfiguraciju ugljikohidrata. U Fischerovoj projekcijskoj formuli, karbonilna skupina je uvijek smještena na vrh (u slučaju aldoza) ili što je moguće bliže vrhu (u slučaju ketoza). Ako se OH skupina na asimetričnom ugljikovom atomu najudaljenijem od karbonilne skupine (drugom odozdo) nalazi s desne strane imamo D-šećer, a ako je s lijeve strane, L-šećer. Uz rijetke iznimke svi šećeri u prirodi su D-šećeri.
Otvoreni lanac monosaharida može intramolekularnom ciklizacijom preći u prstenastu strukturu. Ciklizacijom nastaju dva konfiguracijska izomera, točnije dijastereomera (anomera), jer se ciklizacijom planarna karbonilna skupina pretvara u asimetrični ugljikov atom. Anomer kod kojeg je konfiguracija anomernog ugljika ista kao konfiguracija referentnog asimetričnog ugljika u Fischerovoj projekciji označava se kao α-anomer, a ako je konfiguracija različita radi se o β-anomeru.
Neodimij je 1885. godine otkrio Carl F. Auer von Welsbach (Austrija). Ime je dobio po grčkim riječima neo i didymos što znači novi blizanac. To je srebrno bijeli metal koji brzo potamni na zraku. Sporo reagira s hladnom vodom, a mnogo brže s toplom. Zapali se na zraku kada se zagrije i izgara do Nd2O3. Glavni izvor lakih lantanoida je mineral monacit (Ce, La, Nd, Pr fosfat) koji se nalazi u monacitnim pijescima. Koristi se za izradu piroforne legure od koje se rade kremenčići za upaljače. Boji staklo od čisto ljubičaste do vinsko crvene. Staklo koje sadrži neodimij može se upotrebljavati za lasere i u astronomiji.
Nikal je 1751. godine otkrio Axel Fredrik Cronstedt (Švedska). Ime je dobio po imenu demonskog bića iz germanske mitologije od njemačke riječi kupfernickel što znači Old Nick bakar ili Vražji bakar. To je sjajni, srebrno bijeli metal koji zajedno sa željezom i kobaltom čini trijadu željeza. Mekan je, kovak i savitljiv i može se polirati do visokog sjaja. Otporan je na koroziju u zraku. Topljiv u razrijeđenim oksidirajućim kiselinama, a u koncentriranoj nitratnoj kiselini se pasivira. Vrlo je otporan na lužine sve do temperature od 500 °C. Duža izloženost niklenoj prašini i nekim njegovim spojevima je kancerogena. Nikal se u prirodi najčešće javlja kao garnierit ((Ni, Mg)6Si4O10(OH)8), pentlandit ((Ni, Fe)9S8) i niklein (NiAs). Više od tri četvrtine nikla upotrebljava se za izradu različitih legura sa i bez željeza. Ostatak se upotrebljava za galvansko niklanje materijala, za katalizatore, za izradu Ni-Cd baterija i kovanog novca.
Plin se nalazi pod normalnim (ili standardnim) uvjetima kada je: p0 = 105 Pa i T0 = 273.15 K (0 °C). IUPAC je preporučio da se više ne koristi 1 atm (ekvivalent 101 325 Pa) kao normalni tlak. Pri ovim uvjetima, molarni volumen plina Vm0 iznosi 0.022 711 m3 (22.711 L).
Papirna kromatografija je tip planarne kromatografije kod koje se kao stacionarna faza koristi filter papir. Mobilna faza (otapalo ili smjesa otapala) u koju je uronjen rub filter papira kapilarnim silama širi se prema vrhu papira. Pojedini sastojci smjese putuju različitim brzinama u smjeru širenja otapala kroz filter papir.
Petrijeva zdjelica je plitka staklena ili plastična posudica ravna dna s poklopcem. Većinom se koristi u laboratoriju za uzgoj raznih kultura bakterija i drugih mikroorganizma na posebno pripravljenim hranjivim podlogama. Izumio ju je 1877. njemački bakteriolog Julius Richard Petri (1852.-1912.).
Generalić, Eni. "Zemljina kora." Englesko-hrvatski kemijski rječnik & glosar. 29 June 2022. KTF-Split. {Datum pristupa}. <https://glossary.periodni.com>.
Glosar
Periodni sustav