KEMIJSKI RJEČNIK

rubidij    →   rubidium

Rubidij su 1861. godine otkrili Robert Bunsen i Gustav Kirchhoff (Njemačka). Ime je dobio prema latinskoj riječi rubidus što znači tamnocrven. To je veoma mekani metal sa sjajnom, srebrno bijelom površinom kada je svježa. Brzo potamni na zraku. Burno reagira s vodom a na zraku izgara do superoksida (RbO₂). Obično se nalazi uz ostale alkalijske metale pa se dobiva kao nusprodukt pri proizvodnji kalija iz karnalita. Koristi se za proizvodnju fotoelektričnih ćelija.

rutenij    →   ruthenium

Rutenij je 1844. godine otkrio Karl Karlovich Klaus (Rusija). Ime je dobio od latinskog naziva za Rusiju - Rutenia. To je sjajni i tvrdi srebrni metal koji zajedno s rodijem i paladijem čini skupinu lakih platinskih metala. Stabilan je na zraku, u vodi i kiselinama ali reagira s talinama alkalija. Rutenijev(VIII) oksid je lako hlapljiv i jako toksičan. Pare RuO₄ naročito oštećuju sluznicu oka. U prirodi se pojavljuje obično kao pratitelj bakarnih i nikalnih ruda, a poznata je i prirodna legura osmija i iridija koja sadrži rutenij. Upotrebljava se za legiranje platine i paladija (povećava im tvrdoću).

samarij    →   samarium

Samarij je 1879. godine otkrio Paul Emile Lecoq de Boisbaudran (Francuska). Ime je dobio po mineralu samariskitu nazvanom tako u čast ruskog rudarskog inženjera Samarskog. To je srebrno bijeli metal koji je stabilan na suhom zraku. Oksidni sloj se formira na površini ako je izložen vlažnom zraku. Metal se sam zapali na zraku ako se zagrije na 150 °C. Glavni izvor teških lantanoida je gadolinit (Y, Ce, Cr, Be, Fe silikat), euksenit (sadrži Y, Ce, Er, Nb, Ti, U) i ksenotim (YPO₄ s nešto Th i lakih lantanoida). Nalaze se i u monacitnim pijescima. Koristi se za izradu stakla koje apsorbira infracrveno zračenje, za izradu lasera i studijskih reflektora i kao apsorber neutrona u nuklearnom reaktoru. Upotrebljava se za izradu permanentnih magneta s najvećim otporom prema demagnetizaciji od svih poznatih materijala.

skandij    →   scandium

Skandij je 1879. godine otkrio Lars Fredrik Nilson (Švedska). Ime je dobio prema latinskom nazivu za Skandinaviju - Scandia. Mendeljejev ga je predvidio 1869. i dao mu ime ekaboron. To je mekani, srebrno bijeli metal koji brzo potamni na zraku. Smješta se u skupinu metala rijetkih zemalja skupa s lantanoidima. Burno reagira s vodom stvarajući vodik i netopljivi skandijev hidroksid. Reagira s kisikom iz zraka i halogenima. U prirodi se javlja u lantanoidnim mineralima monacitu i gadolinitu i u rijetkom silikatu thortveititu (Sc₂Si₂O₇). Upotrebljava se u specijalnim živinim lampama i magnezijevim legurama.

selenij    →   selenium

Selenij je 1817. godine otkrio Jons Jakob Berzelius (Švedska). Ime je dobio po grčkom nazivu za Mjesec - selene. To je amorfna ili kristalična crvena do siva krutina neugodnog mirisa koji se upije u kožu i teško odstranjuje. Ne reagira s vodom. Topljiv u alkalijama i nitratnoj kiselini. Gori na zraku. Metalni selenij je slab vodič električne struje, ali mu se vodljivost na svjetlu povećava i do tisuću puta. Selenij je otrovan ako se udiše ili proguta i ima kumulativni efekt. Nadražuje kožu i vjerojatno je kancerogen. Selenij je redoviti pratitelj sumpora. Dobiva se kao sporedni proizvod pri proizvodnji bakra (prženjem sulfidnih ruda). Upotrebljava se za izradu fotoelektričnih ćelija (osobito za fotokopiranje), u staklarskoj industriji za uklanjanje zelene boje i proizvodnji gume.

srebro    →   silver

Srebro je poznato od davnih vremena (~3000. godine prije Krista). Ime je dobilo po latinskoj riječi argentum što znači bijel, sjajan. To je bijeli metal visokog sjaja, neobično kovak i rastezljiv. Najbolji je vodič topline i električne struje od svih metala. Na zraku ne oksidira, ali nakon nekog vremena potamni zbog reakcije s tragovima sumporvodika u zraku pri čemu nastaje crni sulfid. Topljiv je samo u oksidirajućim kiselinama, kao što su vruća koncentrirana sulfatna i nitratna kiselina. Srebrni ion ima baktericidno djelovanje pa voda u srebrnoj posudi dugo ostaje svježa. Srebro se u prirodi može naći elementarno ili u obliku argenita (Ag₂S). Uglavnom se dobiva kao nusproizvod pri proizvodnji olova i bakra. Služi za posrebrivanje manje plemenitih metala, za izradu ogledala i fotografskih filmova. Od srebra se izrađuje nakit i legure sa zlatom i bakrom.

lupa    →   simple magnifier

Lupa je bikonveksna leća, smještena između predmeta i oka, ali unutar žarišne daljine leće. Kutno povećanje lupe dano je izrazom:

u kojem je f žarišna daljina leće a 15 cm uzima se kao daljina jasnog vida normalnog oka. Slika predmeta je virtualna, jer ne nastaje u sjecištu zraka nego u sjecištu produžetaka zraka. Takva se slika ne može oslikati na zastoru (poput slike u zrcalu).

dim    →   smoke

Dim je fina suspenzija krutih čestica u zraku. Općenito se veličina čestica dima kreće od oko 5 μm do manje od 0.1 μm u promjeru. Pojam dim se općenito odnosi na smjesu nastalu sagorijevanjem organskih materijala (drva, ugljena, nafte) koja se sastoji od čestica ugljika, ugljikovodika, pepela i plinova nastalih sagorijevanjem (ugljikova dioksida i vodene pare).

Snellov zakon    →   Snell’s law

Kad zraka svjetlosti pada na granicu između dva prozirna sredstva, dijelom se odbija a dijelom se lomi. Obje zrake, odbijena i lomljena, leže u istoj ravnini kao i upadna zraka.

Kut odbijanja jednak je kutu upada. Kut loma (Θ₂) povezan je s kutom upada (Θ₁) Snellovim zakonom:

n₁ i n₂ su bezdimenzijske konstante - indeksi loma dvaju sredstava.

stroncij    →   strontium

Stroncij je 1808. godine otkrio Sir Humphry Davy (Engleska). Ime je dobio prema rudniku olova kod mjesta Strontian u Škotskoj. To je mekani, srebrno bijeli metal čija se izložena površina prekrije zaštitnim oksidnim filmom. Na zraku se zapali uslijed reakcije s vodom. Burno reagira s vodom i oksidansima. U prirodi se javlja kao mineral celestit (SrSO₄) i stroncijanit (SrCO₃). Glavna primjena mu je u pirotehnici jer boji plamen lijepom crvenom bojom.