sp hibridna orbitala jest orbitala nastala linearnom kombinacijom jedne s i jedne p orbitale usporedive energije (kao što su 2s i 2p orbitale) u istom atomu. Dvije sp hibridne orbitale linearno su simetrične i usmjerene u suprotnom smjeru, tj. međusobno zatvaraju kut od 180°. Preostale dvije nehibridizirane p orbitale i sp hibridne orbitale međusobno su okomite.
sp2 hibridna orbitala jest orbitala nastala linearnom kombinacijom jedne s i dvije p orbitale usporedive energije (kao što su 2s i 2p orbitale) u istom atomu. Tri sp2 hibridne orbitale leže u istoj ravnini i međusobno zatvaraju kut od 120°. Nehibridizirana treća p orbitala stoji okomito na ravninu sp2 hibridnih orbitala.
sp3 hibridna orbitala jest orbitala nastala linearnom kombinacijom jedne s i tri p orbitale usporedive energije (kao što su 2s i 2p orbitale) u istom atomu. Četiri sp3 hibridne orbitale usmjerene su prema uglovima tetraedra i međusobno zatvaraju kut od 109.5°.
Specifična težina (γ) definira se kao omjer težine elementa mase i pripadajućeg mu volumena. Kako je gustoća (srednja) definirana kao omjer mase i volumena, specifična težina može se izraziti i uz pomoć gustoće:
gdje je g gravitacijska akceleracija.
Spektrofotometar je instrument koji služi za mjerenje količine svjetla koju apsorbira uzorak.
Apsorpcija svjetlosti kroz otopine može se matematički opisati Beer-Lambertovim zakonom
gdje je A apsorbancija na danoj valnoj duljini svjetlosti, ε je molarni apsorpcijski (ekstinkcijski) koeficijent (L mol-1 cm-1), svojstven svakoj molekulskoj vrsti i ovisan o valnoj duljini svjetlosti, b je duljina puta svjetlosti kroz uzorak (cm) a c je koncentracija tvari u otopini (mol L-1).
Spin je unutrašnji kinetički moment osnovne čestice, ili sustava čestica kao što je npr. jezgra. Također je odgovoran za magnetski moment čestice. Spinovi jezgara imaju karakteristične fiksne vrijednosti. Parovi neutrona i protona poredaju se tako da se njihovi spinovi ponište, tako da će jezgre s neparnim brojem neutrona i/ili protona imati kvantni nuklearni spinski broj različit od nule.
Stern-Gerlachov su 1921. ustanovili da se utjecajem nehomogenoga magnetskog polja na mlaz atoma srebra ovaj cijepa u dva snopa, jedan paralelan a drugi antiparalelan magnetskom polju.
Standardi su materijali koji sadrže točno poznatu koncentraciju analita. Služe za referentno određivanje nepoznate koncentracije ili kalibriranje analitičkih uređaja.
Točnost analitičkih mjerenja ovisi o tome koliko je rezultat blizu stvarnoj vrijednosti. Određivanje točnosti mjerenja obično zahtijeva kalibraciju analitičke metode s poznatim standardom. Ovo se često čini s nekoliko standarda različitih koncentracija nakon čega se pravi kalibracijska ili radna krivulja.
Koncentracija standardne otopine obično se određuje ili preciznim vaganjem potrebne količine čiste supstancije i otapanjem u točno poznatom volumenu (primarni standard) ili se vaganjem i otapanjem pripremi otopina približne koncentracije, a točna se koncentracija odredi titracijom s otopinom poznate koncentracije (sekundarni standard).
Standardna devijacija (σ) je statistički pojam koji označava mjeru raspršenosti podataka u skupu. Interpretira se kao prosječno odstupanje od prosjeka i to u apsolutnom iznosu.
Pretpostavimo da smo izvršili velik broj mjerenja neke veličine, koja su vrlo slična, kao što je, na primjer, promjer zrna graška u mahuni. Ako bi se grafički prikazao broj očitanja za svaki promjer, najvjerojatnije bi se dobila zvonolika krivulja, s vrlo malo očitanja velikih i malih zrna, a s većinom očitanja u blizini srednje vrijednosti. Oko dvije trećine mjerenja naći će se u intervalu koji "razapinje" standardna devijacija, mjera rasprostranjenosti.
Standardni elektrodni potencijal (E°) (standardni redukcijski potencijl) definiran je mjerenjem relativnih elektrodnih potencijala uz standardne uvjete (aktivitet 1, tlak 101 325 Pa i temperatura 25 °C) prema standardnoj vodikovoj elektrodi. Po konvenciji članak se piše tako da se oksidirani oblik piše prvi. Na primjer,
Elektromotorna sila gornjeg članka je -0.76 V pa je standardni elektrodni potencijal Zn2+|Zn polućelije -0.76 V.
Kada su aktiviteti oksidiranog i reduciranog oblika jednaki 1, tada je logaritamski član u Nernstovoj jednadžbi za elektrodni potencijal jednak nuli i imamo
Agregatno stanje je naziv za oblike u kojima se može pojaviti materija. Razlikuju se tri agregatna stanja: čvrsto, tekuće i plinovito. Zagrijavanjem prelazi čvrsta tvar na temperaturi tališta u tekućinu. Zagrijavamo li tekućinu i dalje, na temperaturi vrelišta ona prelazi u plinovito stanje - paru.
Generalić, Eni. "OFICINAVIRTUAL.ISSSTE.GOB.MX." Englesko-hrvatski kemijski rječnik & glosar. 29 June 2022. KTF-Split. {Datum pristupa}. <https://glossary.periodni.com>.
Glosar
Periodni sustav
