KEMIJSKI RJEČNIK

standardni elektrodni potencijal    →   standard electrode potential

Standardni elektrodni potencijal (E°) (standardni redukcijski potencijl) definiran je mjerenjem relativnih elektrodnih potencijala uz standardne uvjete (aktivitet 1, tlak 101 325 Pa i temperatura 25 °C) prema standardnoj vodikovoj elektrodi. Po konvenciji članak se piše tako da se oksidirani oblik piše prvi. Na primjer,

Elektromotorna sila gornjeg članka je -0.76 V pa je standardni elektrodni potencijal Zn²+|Zn polućelije -0.76 V.

Kada su aktiviteti oksidiranog i reduciranog oblika jednaki 1, tada je logaritamski član u Nernstovoj jednadžbi za elektrodni potencijal jednak nuli i imamo

standardna vodikova elektroda    →   standard hydrogen electrode

Standardna vodikova elektroda sastoji se od elektrode od spužvaste platine uronjene u otopinu vodikovih iona aktiviteta 1 kroz koju se propušta plinoviti vodik pod tlakom od 101 325 Pa. Standardna vodikova elektroda u članku dogovorno se prikazuje uvijek lijevo

Redoks-potencijal standardne vodikove elektrode, pri svim temperaturama, dogovorno je uzet kao 0.

standardna atmosfera    →   standard atmosphere

Vidi Atmosfera

aktivitet    →   activity

Aktivitet (a) je djelotvorna koncentracija neke tvari u otopinama elektrolita. U idealnoj otopini na čestice otopljene tvari djeluju samo molekule otapala, dok kod realnih otopina privlačne sile između iona u otopini rastu s povećanjem naboja iona i povećanjem njihove koncentracije, čime se smanjuje efektivna koncentracija iona u otopini. Aktivitet je jednak umnošku koeficijenta aktiviteta (f) i koncentracije (c)

Relativni aktivitet govori nam koliko je puta neka otopina aktivnija od istovrsne referentne otopine. Za standardno referentno stanje uzima se otopina tvari pri beskonačnom razrjeđenju kada je koeficijent aktiviteta jednak jedinici.

Aktivitet i koeficijent aktiviteta bezdimenzijske su veličine. Aktivitet je jednak koncentraciji tek u vrlo razrijeđenim otopinama. Za čvrste tvari uzima se da je aktivitet jednak jedinici.

alotrop    →   allotrope

Alotropi su elementi koji se mogu javiti u dva ili više modifikacija u istom agregatnom stanju. Alotropi obično imaju različita fizikalna svojstva a često su im i kemijska svojstva različita.

Dijamant, grafit i fuleren su tri alotropske modifikacije elementa ugljika. Grafit je mekana, crna tvar koja vodi struju a dijamant je najtvrđa poznata tvar, proziran je i izolator. Ta dva alotropa ugljika razlikuju se jedan od drugoga po kristalnom obliku. Dijamant kristalizira u teseralnom a grafit u heksagonskom sustavu. Ugljikovi atomi u fulerenskoj molekuli raspoređeni su unutar peterokuta i šesterokuta i čine šuplju kuglu koja se sastoji od 60 i više ugljikovih atoma.

U nekim slučajevima alotropi su stabilni samo u određenom temperaturnom području koje je definirano temperaturom pretvorbe pri kojoj jedan alotrop prelazi u drugi. Primjerice, bijeli (metalni) kositar stabilan je ispod 13.2 °C a sivi (nemetalni) kositar stabilan je iznad 13.2 °C.

Izraz alotrop koristi se i za različite molekularne oblike nekog elementa. Elementarni kisik ima dvije alotropske modifikacije: obični kisik i kemijski aktivniji troatomni kisik - ozon.

količinski udio    →   amount fraction

Količinski ili množinski udio, x_A, (y za plinske smjese) omjer je količine otopljene tvari (n_A) i zbroja količina svih tvari (n_i) u otopini. Količinski udio je brojčana, bezdimenzijska veličina i često se izražava kao postotak (% = 1/100), promil, (‰ = 1/1 000) ili dio na milijun, (ppm = 1/1 000 000 - parts per million).

atmosferski tlak    →   atmospheric pressure

Atmosferski tlak je tlak kojeg izaziva težina zraka iznad bilo kojeg dijela zemljine površine. Na razini mora atmosfera drži stupac žive od 760 mm. Povećanjem visine atmosferski tlak opada. Standardna vrijednost atmosferskog tlaka na razini mora u SI jedinicama iznosi 101 325 Pa.

atomski sat    →   atomic clock

Atomski sat je uređaj za standardizaciju vremena na osnovu učestalih oscilacija unutar atoma ili molekula.

temperatura samozapaljenja    →   autoignition temperature

Temperatura samozapaljenja najniža je temperatura potrebna da započne ili uzrokuje samoodrživo izgaranje neke tvari u odsutnosti iskre ili plamena. Vrijednost ovisi o upotrijebljenoj testnoj metodi.

azbest    →   asbestos

Azbest je vlaknasti amfibolit, silikatni mineral. Njegova toplotna otpornost, kemijska inertnost i visoki električni otpor omogućili su mu veliku komercijalnu primjenu. Međutim sedamdesetih godina dvadesetog stoljeća otkriveno je da azbest uzrokuje azbetozu (teški poremećaji u radu pluća). Od tada je njegova upotreba vrlo ograničena i to samo uz primjenu posebnih sigurnosnih mjera.