Mukopolisaharidi su ugljikohidrati koji se nalaze u staničnim stjenkama bakterija.
Fischer-Tropschov postupak jest industrijska metoda dobivanja ugljikovodika iz ugljikova monoksida i vodika. Postupak, razvijen 1933. su Nijemci primijenili za dobivanje motornih goriva u II. svjetskom ratu. Naziv je dobio po njemačkom kemičaru Franzu Fischeru (1852.-1932.) i češkom kemičaru Hansu Tropschu (1839.-1935.). Vodik i ugljikov monoksid miješaju se u omjeru 2:1 i prevode pri temperaturi od 200 °C preko nikla ili kobalta kao katalizatora. Dobivena smjesa ugljikovodika može se razdijeliti u dizelsku i benzinsku frakciju.
Fosilna goriva, ugljen, nafta i zemni plin, čovjek koristi kao izvor energije. Nastali su iz ostataka živih organizama i svi imaju u svom sastavu ugljik i vodik. Njihova vrijednost kao goriva temelji se na egzotermnim reakcijama oksidacije ugljika u ugljikov dioksid
i vodika u vodu
Freoni ili CFC (chlorofluorocarbon) sintetički su spojevi sastavljeni od ugljika, klora i fluora te imaju široku primjenu. Nalazimo ih u rashladnim sustavima hladnjaka i zamrzivača, u sprejevima i tekućinama za čišćenje, a upotrebljavaju se i kao "potisno sredstvo" pomoću kojih se prave pjenasti materijali (stiropor). Oslobađaju atome klora s neparnim brojem elektrona, a oni nastaju cijepanjem molekula uz pomoć sunčeve radijacije valne duljine manje od 450 nm. Sunčevo zračenje daje energiju za cijepanje molekula klora na vrlo aktivne atome klora. Naglo oslobođeni aktivni klor, koji se u obliku molekula nakupljao cijele zime, tj. pod uvjetima niske temperature i smanjene količine sunčeve energije, počinje uništavati molekule ozona. To se događa tako dugo dok se ne "isprazne zalihe" nagomilanog klora, što obično traje oko 6 tjedana. Ako u atmosferu dospije više atoma klora posredstvom freona, onda se to razdoblje produži. Nakon toga uspostavlja se prirodna ravnoteža izgradnje i razgradnje ozona. Inače, freoni nisu aktivni u donjoj atmosferi.
Fruktoza (voćni šećer) je ketoheksoza (šećer sa šest atoma ugljika i keto funkcionalnom skupinom) koja se može naći u voću i medu. Glukoza i fruktoza imaju istu molekularnu formulu, C6H12O6, ali različitu strukturu. Čista fruktoza je bijela kristalinična krutina bez mirisa i po okusu je najslađi od svih šećera. Ako se fruktoza poveže glikozidnom vezom s glukozom nastaje disaharid saharoza (obični šećer). Polimerizacijom fruktoze nastaje polisaharid inulin. Stari naziv levuloza potječe od toga što fruktoza zakreće ravninu polarizirane svjetlosti u lijevo (za razliku od glukoze koja ju zakreće u desno).
Prirodni plin je prirodna mješavina plinovitih ugljikovodika. Približan je sastav prirodnog plina sljedeći: 85 % metana, 10 % etana, 3 % propana s manjim udjelima butana i drugih viših alkana. Prirodni plin koristi se kao gorivo i za proizvodnju kemikalija.
Neutralni oksidi su oni oksidi koji ne pokazuju ni bazična ni kisela svojstva kada reagiraju s vodom. Primjeri neutralnih oksida su ugljikov monoksid (CO) i didušikov oksid (N2O) koji su samo djelomično topljivi u vodi i dušikov monoksid (NO) koji je prilično topljiv u hladnoj vodi.
Fuleren (puno ime, buckminsterfullerene) alotropska je modifikacija ugljika koja se sastoji od 60 ugljikovih atoma u obliku nogometne lopte. Postoje fulereni sačinjeni od različitog broja ugljikovih atoma i različitih veličina. Ugljikovi atomi u fulerenskoj molekuli raspoređeni su unutar peterokuta i šesterokuta. Fulerene su otkrili R.F. Curl Jr., H.W. Kroto i R.E. Smalley. Za ovo otkriće dodijeljena im je Nobelova nagrada za kemiju, 1996. godine.
Motorni benzini su smjese ugljikovodika s 5 do 12 ugljikovih atoma u molekuli. Dobivaju se preradom nafte ka frakcije s vrelištem od 40 °C do 200 °C. Služe kao pogonsko gorivo klipnih benzinskih motora. Motorni benzini znatno se razlikuju po svom sastavu a jedno od mjerila određivanja njihove kvalitete je oktanski broj. Što benzin ima veći oktanski broj ima veću otpornost prema detonantnom izgaranju i može se koristi u motorima s većim kompresijskim omjerom. Oktanski broj definiran je kao odnos oktana s dobrim antidetonatorskim svojstvima (po definiciji ima vrijednost 100) i n-heptana s lošim (po definiciji ima vrijednost 0).
Globalno zatopljenje ili efekt staklenika pojava je koja se zbiva u atmosferi zbog prisustva određenih plinova koji apsorbiraju infracrveno zračenje. Vidljive i ultraljubičaste zrake sposobne su prodrijeti kroz atmosferu i zagrijati Zemljinu površinu. Ovu energiju Zemlja reemitira kao infracrveno zračenje, koje zbog veće valne duljine biva apsorbirano od strane ugljikova dioksida. Posljedica toga je povećanje srednje temperature Zemlje i njene atmosfere (globalno zatopljenje). Slično se dešava i u stakleniku gdje svjetlost i duže ultraljubičaste zrake mogu proći kroz staklo ali infracrvenu radijaciju staklo apsorbira i dio reemitira u staklenik.
Ova pojava se smatra velikim rizikom i opasnošću za okoliš. Prosječno povećanje temperature može promjeniti klimu te može dovesti do otapanja ledenih polarnih kapa, a onda bi porast razine mora mogao imati katastrofične posljedice. Pokraj ugljikova dioksida, koji nastaje sagorijevanjem fosilnih goriva, negativan utjecaj na atmosferu imaju dušikovi oksidi, ozon, metan i klorofluorougljici.
Generalić, Eni. "Ugljik." Englesko-hrvatski kemijski rječnik & glosar. 29 June 2022. KTF-Split. {Datum pristupa}. <https://glossary.periodni.com>.
Glosar
Periodni sustav