Beta-glukani su prirodni polisaharidi sastavljeni od molekula glukoze povezanih β-glikozidnim vezama. Oni su vjerojatno najjači prirodni aktivatori imunološkog sustava. Najaktivnij beta-glukan je onaj koji na dugom lancu načinjenom od D-glukoze povezane β(1→3) vezama ima kraće pobočne lance vezane u β(1→6) položaju, tzv. beta-1,3/1,6 glukan. β-glukani su glavna komponenta topljivih vlakana, a mogu se naći u žitaricama (zobi, ječmu, pšenici), kvascu i nekim gljivama (shiitake, maitake).
Binarna otopina smjesa je dviju tekućina koje se potpuno miješaju. Vrelište binarne otopine ovisi o sastavu otopine i mogu postojati tri slučaja:
1. vrelišta otopina svih sastava leže između vrelišta čistih tekućina
2. vrelišta otopina nekog sastava leže iznad vrelišta čistih tekućina
3. vrelišta otopina nekog sastava leže ispod vrelišta čistih tekućina
Magnetsko polje B vodiča kojim teče struja može se odrediti uz pomoć Biot-Savartovog zakona. Doprinos magnetskom polju na udaljenosti r od strujnog elementa IdL dan je izrazom:
u kojem je μ0 permeabilnost. Uloga permeabilnosti u magnetostatici vrlo je slična ulozi permitivnosti u elektrostatici. Da bi se odredilo ukupno magnetsko polje B (doprinos cijelog vodiča), potrebno je integrirati doprinose svih strujnih elemenata duž vodiča. Za magnetsko polje dugog ravnog vodiča kojim teče struja I, Biot-Savartov zakon daje sljedeći izraz:
SI jedinica za magnetsko polje je tesla (T).
Permeabilnost μ0 ima vrijednost 4π×10-7 T m A-1.
Bizmut je 1753. godine otkrio Claude Geofroy (Francuska). Ime mu dolazi od njemačkog naziva Weisse Masse - bijele nakupine što je kasnije prešlo u wismut i bisemutum. To je krhki metal srebrno-ružičasti boje. Stabilan u vodi i na zraku. Otapa se samo u koncentriranoj nitratnoj i vrućoj sulfatnoj kiselini. Toplinska vodljivost mu je najniža od svih metala, osim žive. Slab je vodič struje i ima najveći Hallov efekt od svih metala. Bizmut i njegovi spojevi su otrovni. Glavne rude bizmuta su bizmutov sjajnik (Bi2S3) i bizmutov oker (Bi2O3). Upotrebljava se kao sastojak niskotaljivih legura s olovom, kositrom i kadmijem, za izradu električnih i toplinskih osigurača. Služi kao nosač za uranijevo gorivo u nuklearnom reaktoru.
Kalorimetrijska bomba ili točnije kalorimetar s kalorimetrijskom bombom je tip kalorimetra za mjerenje pri konstantnom volumenu koji se koristi za mjerenje topline izgaranja uzorka u čistom kisiku. Četiri osnovna dijela ovog tipa kalorimetra su:
Borani su spojevi bora s vodikom (B2H6, B4H10, B5H9, B5H11...). Općenito se mogu dobiti djelovanjem kiseline na magnezijev borid Mg3B2. Svi borani su i po formuli i po strukturi iznenađujući spojevi. Sve više postaje prihvatljiva ideja da se borani smatraju spojevima koji sadrže tzv. tricentričnu vezu koja se sastoji od jednog elektronskog para koji obuhvaća tri atoma, što bi moglo biti u suglasnosti s teorijom molekulskih orbitala.
Bor su 1808. godine otkrili Sir Humphry Davy (Engleska) i Joseph-Louis Gay-Lussac i L. J. Thenard (Francuska). Ime mu dolazi od arapskog naziva buraq koji se koristio za boraks. To je polumetal s unikatnom kemijom i nomenklaturom spojeva. Amorfni bor je tamni prah i za razliku od kristalnog, prilično je reaktivan. Zagrijan na zraku sam se zapali. Kristalni bor je izvanredno tvrd i kemijski je inertan. Ne reagira s kisikom, vodom, lužinama a od kiselina reagira samo s vrućom koncentriranom nitratnom i sulfatnom kiselinom. S većinom metala stvara boride. Bor se rijetko nalazi u većim količinama, najčešće u obliku boraksa (Na2B4O7·10H2O), kernita (Na2B4O7·4H2O) ili kolemanita (Ca[B3O4(OH)3]·H2O). Najviše se upotrebljava u proizvodnji stakla (borsilikatno staklo), keramike i sredstava za čišćenje.
Kemijsko staklo je posebno, otporno staklo za izradu kemijskog posuđa, sastavljeno od kvarca i oksida bora, barija, cinka i aluminija.
Kemijsko svojstvo je svojstvo koje se promatra pri pretvorbi tvari u jednu ili više novih tvari. Mjerenje kemijskog svojstva uvijek uključuje kemijsku promjenu. Primjerice, da bismo utvrdili zapaljivost benzina, moramo ga zapaliti pri čemu dobivamo ugljikov dioksid i vodu.
1. Kloriranje je uvođenje klora u molekulu organskog spoja adicijom ili supstitucijom.
2. Kloriranje je dezinficiranje vode za piće ili bazena plinovitim klorom ili njegovim spojevima.
Generalić, Eni. "Sastav oceanske vode." Englesko-hrvatski kemijski rječnik & glosar. 29 June 2022. KTF-Split. {Datum pristupa}. <https://glossary.periodni.com>.
Glosar
Periodni sustav