Kristalni sustav je metoda razvrstanja kristalnih tvari na osnovu njihove jedinične ćelije. Postoji sedam jedinstvenih kristalnih sustava i po redu opadanja simetrije to su: kubični (ili teseralni), heksagonski, tetragonski, trigonski (ili romboedarski), rompski (ili ortorompski), monoklinski i triklinski.
Kristalni sustav
|
Jedinična ćelija
|
Odnos stranica i kutova u jediničnoj ćeliji |
kubični |
![]() |
a=b=c α=β=γ=90° |
heksagonski |
![]() |
a≠c α=γ=90° β=120° |
tetragonski |
![]() |
a=b≠c α=β=γ=90° |
romboedarski |
![]() |
a=b=c α=β=γ≠90° |
ortorompski |
![]() |
a≠b≠c α=β=γ=90° |
monoklinski |
![]() |
a≠b≠c α=γ=90°≠β |
triklinski |
![]() |
a≠b≠c α≠β≠γ≠90° |
Curie, obitelj francuskih znanstvenika:
Maria Curie-Sklodowska (1867.-1934.) bila je kemičarka i fizičarka, rodom Poljakinja. Studirala je u Parizu gdje se zajedno sa suprugom Pierrom posvetila istraživanju radioaktivnosti. Poslije Pierreove smrti nasljeđuje ga kao profesorica fizike na Sorboni. Iz velike mase uranova smolinca kemijskim putem izolirala vrlo malu količinu novog metala radija koji je milijun puta radioaktivniji od urana (1898.). Drugo je njezino otkriće radioaktivni element, nazvan u čast njezine domovine polonij. 1903. podijeljena je Nobelova nagrada za fiziku supruzima Curie i H. Becquerelu, a 1911. je Maria Curie sama dobila ovu nagradu za kemiju.
Pierre Curie (1859.-1906.) bio je fizičar. Osim radova koje je dao zajedno sa svojom suprugom, otkrio je (1902.) zakon radioaktivnog raspadanja. Našao je da radij stvara neprestano toplinu, otkrio je načelo simetrije u kristalografiji, aperiodičku analitičku vagu i dr.
Ciklička voltametrija je elektrokemijski postupak koji se koristi pri proučavanju kinetike i mehanizama elektrodnih reakcija. Potencijal radne elektrode kontrolira se i linearno mijenja u naprednom i povratnom smjeru, a pritom se mjeri struja koja protječe kroz ćeliju.
Britanski kemičar John Frederic Daniell (1790-1845) predstavio je 1836. poboljšani naponski članak koji je davao stalnu struju tijekom rada. Daniellov članak galvanski je članak u kojem su anoda (cink) i katoda (bakar) uronjeni u sulfatno kiselu otopinu svojih iona. Otopine su razdvojene pregradom od porozne gline. U članku se spontano odvija redukcija Cu2+ iona i oksidacija cinka u Zn2+ uz elektromotornu silu od 1.100 V.
Zn(s) |
→ | Zn2+ + 2e- |
+0.763 V |
Cu2+ + 2e- |
→ | Cu(s) |
+0.337 V |
Zn(s) + Cu2+ |
→← | Zn2+ + Cu(s) |
+1.100 V |
Dewarova posuda ili vakuumska boca služi za pohranjivanje tekućina toplijih ili hladnijih od okoliša. Sastoji se od dviju boca smještenih jedna u drugoj s vakuumom između njih. Vakuum sprječava prijenos topline a, zbog bolje učinkovitosti, unutrašnja boca još je i posrebrena kako bi se smanjio prijenos topline radijacijom. U Dewarovoj posudi može se čuvati i tekući zrak. Ime je dobila po svom izumitelju britanskom kemičaru i fizičaru sir Jamesu Dewaru (1842.-1923.) Dewar je svoju posudu izumio 1892. kako bi mu pomogla u istraživanju tekućih plinova. Termos-boca koja se koristi u kućanstvu je prilagođena Dewarova posuda.
Dijaliza (grč. razrješavanje), postupak razdvajanja tvari iz otopine na temelju razlika u sposobnosti difuzije kroz polupropusne membrane (pergament, nitroceluloza, životinjske opne i sl.). Kroz takve membrane prolaze otopljene tvari a zaostaju čestice koloidnih dimenzija. Na taj se način iz otopine mogu odijeliti niskomolekularni od visokomolekularnih spojeva koji kroz pore membrane ne mogu proći. Postupak je vrlo spor pa se ubrzava primjenom električnog polja - elektrodijaliza.
Električni dvosloj predstavlja strukturu naboja koji se akumulira uz elektrodnu površinu kada se elektroda uroni u elektrolitnu otopinu. Višak naboja na elektrodnoj površini kompenzira se viškom iona suprotnog naboja na strani otopine. Količina naboja funkcija je elektrodnog potencijala. Ovakva struktura predstavlja u biti kondenzator. Postoji nekoliko teorijskih modela koji opisuju strukturu dvosloja. Tri najčešća jesu Helmholtzov, Gouy-Chapmanov i Gouy-Chapman-Sternov model.
Elektrogravimetrija je elektroanalitička tehnika kojom se tvar koja treba biti određena (obično metal) elektrodeponira na elektrodu izvaganu prije i poslije eksperimenta. Potencijal elektrode treba se pažljivo odabrati kako bi bili sigurni da će se na elektrodi istaložiti samo ona tvar koju određujemo.
Elektroni su elementarne čestice s negativnim električnim nabojem od (1.602 189 2±0.000 004 6)×10-19 C i 1/1837 mase protona, odnosno (9.109 534±0.000 047)×10-31 kg.
Elektron je 1897. otkrio engleski fizičar J.J. Thompson (1856.-1940.). On je ustanovio da prilikom provođenja elektrike kroz veoma razrijeđene plinove u Crookesovoj cijevi nastaju nevidljive zrake koje se od katode šire u pravcu i pod čijim utjecajem mnoge tvari fluoresciraju. Te zrake, katodne zrake, sastoje se od negativno nabijenih čestica koje se mogu skrenuti djelovanjem električnog i magnetskog polja.
Elektroni u atomu smješteni su u sedam ljuski oko jezgre, a maksimalni broj elektrona u svakoj ljusci ograničen je fizikalnim zakonima (2n2). Vanjska ljuska nije uvijek popunjena: natrij ima dva elektrona u prvoj ljusci (2×12 = 2), osam u drugoj (2×22 = 8) i samo jedan u trećoj ljusci (2×32 = 18). Elektron iz vanjske ljuske može prijeći u nepopunjenu ljusku drugog elementa ostavljajući atom pozitivno nabijenim. Valentni elektroni su oni elektroni koji mogu biti zarobljeni od drugog atoma ili dijeljeni s drugim atomom.
Elektroni mogu biti izbačeni iz atoma toplinom, svjetlošću, električnom energijom ili bombardiranjem visokoenergetskim česticama. Slobodni elektroni koji se spontano emitiraju raspadom radioaktivnih jezgri nazivaju se β-česticama.
Generalić, Eni. "Elektroda drugog reda." Englesko-hrvatski kemijski rječnik & glosar. 29 June 2022. KTF-Split. {Datum pristupa}. <https://glossary.periodni.com>.
Glosar
Periodni sustav