KEMIJSKI RJEČNIK

električna otpornost    →   resistivity

Električna otpornost (ρ) ili specifični otpor karakteristična je konstanta za svaki materijal. Materijali s niskom otpornošću su dobri vodiči, a s visokom dobri izolatori.

Za vodič jednoličnog profila s površinom A i duljinom L i čiji otpor je R električna otpornost dana je izrazom

Jedinica za električnu otpornost jest Ω m.

rezonancija    →   resonance

Rezonancija je način opisivanja i procjenjivanja kovalentne veze kod molekula ili iona koji se ne mogu adekvatno opisati jednom Kekuleovom strukturom. Određene kanonske strukture se mogu nacrtati kako bi se što bolje objasnila delokalizacija elektrona i nesklad u gustoći elektrona. Strukture rezonantog hibrida nisu različite vrste molekula, već jedna jedina molekula hibridne strukture.

Reynoldsova značajka    →   Reynolds number

Reynoldsova značajka (Re) bezdimenzijska je veličina koja se upotrebljava u mehanici fluida, i definirana je s

gdje je ρ gustoća, v je brzina, l je duljina a η je viskoznost.

renij    →   rhenium

Renij su 1925. godine otkrili Walter Noddack, Ida Tacke i Otto Berg (Njemačka). Ime je dobio od latinskog naziva za rijeku Rajnu - Rhenus. Mendeljejev ga je predvidio 1871. i dao mu ime dvimangan. To je srebrno-bijeli metal velike gustoće. Dobiva se kao sivi prah. Potamni kada stoji u vlažnom zraku. Otporan je na koroziju u slanoj vodi i oksidaciju. Topljiv je u nitratnoj i sulfatnoj kiselini ali ne i u kloridnoj. U prirodi se može naći u gadolinitu, molibdenitu, kolumbitu i nekim sulfidnim rudama ali se nigdje na javlja u koncentracijama većim od 50 ppm. Upotrebljava se kao dodatak volframovim i molibdenovim legurama. Re-Mo legura pokazuje supervodljivost na 10 K. Re-W termopar može mjeriti temperature do 2200 °C.

Schmidtova značajka    →   Schmidt number

Schmidtova značajka (Sc) bezdimenzijska je veličina koja se upotrebljava u mehanici fluida. Definirana je s

gdje je η viskoznost, ρ gustoća a D koeficijent difuzije tvari.

more    →   seawater

More, odnosno morska voda, nezasićena je homogena otopina koja se sastoji od vode kao otapala (96.5 %) i otopljenih soli (3.5 %) te manjih količina partikularne tvari, otopljenih plinova i organskih sastojaka. Veći dio Zemlje pokriven je morskom vodom. Od ukupne površine Zemlje (510 100 000 km²) svjetski oceani prekrivaju skoro 71 % (361 840 000 km²) s prosječnom dubinom od 3 682.2 m.

Gustoća morske vode je, zbog njene slanosti, viša od one čiste vode. Uz to, povećanjem slanosti vode snižava se temperatura ledišta a povisuje temperatura vrelišta mora. Prosječna slanost oceana je 35 ‰, što iznosi oko 35 g čvrste tvari otopljene u 1 kg morske vode. Ispitivanjem koncentracija najzastupljenijih soli u moru utvrđeno je da je njihov relativan odnos u moru konstantan bez obzira na njihovu apsolutnu količinu. Samo šest elemenata i spojeva čine oko 99 % otopljenih soli u moru: klorid (Cl^-), natrij (Na⁺), sulfat (SO₄^2-), magnezij (Mg²⁺), kalcij (Ca²⁺) i kalij (K⁺).

srebrni kulometar    →   silver coulometer

Srebrni kulometar jedan je od najtočnijih kulometara. Sastoji se od platinskog lončića koji djeluje kao katoda. U lončiću je otopina čistog srebrovog nitrata (c(AgNO₃) = 1 mol/L). Anoda je štap od čistog srebra i nalazi se u poroznoj posudi koja sprječava da čestice koje se otkinu s anode dođu do katode. Gustoća struje na anodi ne bi smjela prijeći 0.2 Acm^-2. Vaganjem platinskog lončića prije i poslije elektrolize dobije se masa srebra i iz nje se izračuna količina elektrike koja je prošla kroz kulometar (količina elektrike od 96500 C izluči 107.88 g srebra).

srebro/srebrov klorid elektroda    →   silver/silver-chloride electrode

Srebro/srebrov klorid elektroda je najčešće korištena referentna elektroda zbog svoje jednostavnosti, neotrovnosti, niske cijene i stabilnosti. Najčešći se puni zasićenim kalijevim kloridom ali može biti punjena i kalijevim kloridom nižih koncentracija, npr. 3.5 mol dm^-3 ili 1 mol dm^-3. Rad srebro/srebrov klorid elektrode temelji se na polureakciji

Tablica: Ovisnost potencijala srebro/srebrov klorid elektrode o temperaturi i koncentraciji KCl prema standardnoj vodikovoj elektrodi

Soxhletov ekstraktor    →   Soxhlet extractor

Soxhletov ekstraktor je laboratorijska naprava za ekstrakciju tvari koje imaju nisku topljivost u pogodnom otapalu. Ime je dobila po svom izumitelju, njemačkom kemičaru Franzu von Soxhletu (1848.-1926.) koji je 1879. prvi opisao poluautomatsku metodu ekstrakcije lipida iz hrane. U Soxhletovom ekstraktoru pare otapalo se kondenziraju u komoru s uzorkom i pomoću sifona prelijevaju nazad u tikvicu. Pri svakom ciklusu otopi se dio željene komponente koja se koncentrira u tikvici. Isparavanjem otapala pod vakuumom dobije se čista tvar.

specifična težina    →   specific weight

Specifična težina (γ) definira se kao omjer težine elementa mase i pripadajućeg mu volumena. Kako je gustoća (srednja) definirana kao omjer mase i volumena, specifična težina može se izraziti i uz pomoć gustoće:

gdje je g gravitacijska akceleracija.