Gilbert Newton Lewis (1875.-1946.) američki je kemičar koji je teorijom elektronskih parova objasnio kovalentne veze i proširio pojam kiselina i baza.
Električni dvosloj predstavlja strukturu naboja koji se akumulira uz elektrodnu površinu kada se elektroda uroni u elektrolitnu otopinu. Višak naboja na elektrodnoj površini kompenzira se viškom iona suprotnog naboja na strani otopine. Količina naboja funkcija je elektrodnog potencijala. Ovakva struktura predstavlja u biti kondenzator. Postoji nekoliko teorijskih modela koji opisuju strukturu dvosloja. Tri najčešća jesu Helmholtzov, Gouy-Chapmanov i Gouy-Chapman-Sternov model.
U specijalnoj teoriji relativnosti Einstein je pokazao da se masa i energija ne mogu očuvati odvojeno već se može govoriti samo o očuvanju ukupne mase i energije sustava. Energijski ekvivalent mase dan je vjerojatno najpoznatijom jednadžbom:
u kojoj je m masa tijela a c brzina svjetlosti. Cockcroft i Walton (1932.) su prvi dokazali ispravnost Einsteinove jednadžbe.
Srednji slobodni put je prosječna udaljenost koju prijeđu molekule plina između dva sudara.
Oblik molekule je trodimenzionalni razmještaj atoma u prostoru oko centralnog atoma. Molekularna formula spoja ne može nam ukazati na njegov oblik. Na primjer, CO2 je linearna molekula a SO2 savijena.
Trodimenzionalni oblik mnogih malih molekula može se predvidjeti teorijom odbijanje elektronskih parova valentne ljuske (VSEPR). Kada se atomi kombiniraju u molekulu, parovi valentnih elektrona razmještaju se na najvećoj mogućoj udaljenosti jedan od drugoga. Drugi način za opisivanje oblika molekula je pomoću hibridiziranih orbitala.
Onsagerove relacije su važan set jednadžbi u termodinamici ireverzibilnih procesa. Onsager je uzeo da postoji linearna ovisnost struja (Ji)o silama (Xj) i to formulirao na sljedeći način:
Koeficijenti Lij nazivaju se fenomenološkim koeficijentima i karakteriziraju uzajamni utjecaj dvaju nepovratnih procesa i i j. Onsager je pretpostavio da su Lij = Lji i da karakteriziraju međusobni utjecaj dvaju nepovratnih procesa i i j. Ovu teoriju je 1931. predstavio norveški kemičar Lars Onsager (1903.-1976.).
Prenapon (η) je razlika između teorijskog potencijala članka i njegova stvarnog potencijala koji je potreban da bi se dana tvar izlučila na elektrodi pri određenoj struji. Vrijednost ovisi o elektrodnom materijalu i o gustoći struje.
Kvantna kemija je teorijska grana kemije koja se bavi primjenom kvantne mehanike na kemijske probleme.
Većina jednostrukih veza su sigma veze (σ-veza). U teoriji o valentnim vezama, sigma veza je valentna veza koja je simetrična oko zamišljene linije između vezanih atoma.
Trostruka veza (≡) kovalentna je veza koja uključuje tri vezujuća para elektrona. U teoriji valentne veze jedna od veza u trostrukoj vezi jest sigma-veza a druge tri su pi-veze. Npr. centralna veza u trostrukoj vezi kod acetilena: H-C≡C-H.
Generalić, Eni. "Teorija sudara." Englesko-hrvatski kemijski rječnik & glosar. 29 June 2022. KTF-Split. {Datum pristupa}. <https://glossary.periodni.com>.
Glosar
Periodni sustav