KEMIJSKI RJEČNIK

kalorimetar    →   calorimeter

Kalorimetar je uređaj za određivanje količine topline koja se oslobađa ili troši tijekom neke kemijske reakcije. Služi i za određivanje specifične topline.

celuloza    →   cellulose

Celuloza je polisaharid (C₆H₁₀O₅)_n, sastavljen od dugih nizova međusobno povezanih molekula glukoze (1→4)-β-glikozidnom vezom. Skupine celuloznih lanaca povezanih vodikovom vezom nazivaju se fibrili. Celuloza je bijela vlaknasta tvar, specifične težine oko 1.50, bez okusa i mirisa. Netopljiva je u vodi i organskim otapalima. U prirodi se celuloza primarno koristi kao strukturni materijal koji biljkama daje karakterističnu čvrstoću i elastičnost. Glavni je sastojak staničnih stijenki biljaka i najrašireniji je organski spoj u prirodi. Lišće i trava sastavljeni su uglavnom od celuloze a, gotovo čista (98 %) može se naći u pamuku. Celuloza se može upotrebljavati u čistom stanju kako je nađena u prirodi: u tekstilnoj industriji (pamuk, lan) i proizvodnji papira ili se može kemijski obrađivati u celulozni acetat (umjetna svila) ili celulozni nitrat (bezdimni barut).

centrifuga    →   centrifuge

Centrifuga je naprava koja se koristi centrifugalnom silom za razdvajanje sastojina heterogenih mješavina čvrstih i tekućih tvari različitih specifičnih težina. Različite vrste centrifuga služe u raznim laboratorijima i u industriji (kemijskoj, prehrambenoj i sl.) za bistrenje, odjeljivanje, taloženje i filtriranje.

toplina hidratacije    →   heat of hydration

Toplina hidratacije ili entalpija hidratacije iona odgovara toplini koja se oslobodi hidratacijom jednog mola iona pri konstantnom tlaku. Što je ion jače hidratiziran, to se više topline oslobodi. Stupanj hidratacije ovisi o veličini i naboju iona. Što je ion manji i njegov naboj veći, to je jače hidratiziran.

toplina isparavanja    →   heat of vaporisation

Toplina isparavanja ili entalpija isparavanja jest toplina potrebna da se tekućina prevede u plinovito stanje na temperaturi vrelišta. Izrazimo li je po jedinici mase, dobivamo specifičnu toplinu isparavanja, a ako ju izrazimo po jedinici množine tvari, dobivamo molarnu toplinu isparavanja.

hekto    →   hecto

Hekto, h, je prefiks koji se koristi u metričkom sustavu, a predstavlja 100 puta veću veličinu. Npr. 100 C = 1 hC.

impedancija    →   impedance

Impedancija je mjera nemogućnosti materijala da provodi električnu struju. To je veličina analogna otporu kada se primijeni na istosmjernu struju. Ona se mijenja s frekvencijom električnog polja i posljedica je strukture, odnosno prirode materijala.

Knudsenova značajka    →   Knudsen number

Knudsenova značajka (Kn) bezdimenzijska je veličina koja se upotrebljava u mehanici fluida. Definirana je kao

gdje je λ srednji slobodni put a l duljina.

koloid    →   colloid

Koloidi su sustavi dvije ili više faza u kojima najmanje jedna faza ima čestice dimenzija između 1 nm i 1 μm (10^-9 m – 10^-6 m). Dimenzije čestica, više od prirode čestica, karakteriziraju koloide. Koloidne čestice se ne mogu odijeliti filtriranjem jer su premalene i prolaze kroz pore filtar papira. Zbog malih dimenzija i male mase koloidne čestice se ne talože, već lebde u otopini, praveći koloidnu otopinu. Takva je otopina naizgled bistra, ali za razliku od prave otopine pokazuje Tyndallov efekt. Koloidne čestice mogu adsorbirat ione iz otopine čime nastaju koloidni ioni. Makromolekule (npr. bjelančevine) donja su granica veličine koloidnih čestica a čestice koje se još ne mogu vidjeti optičkim mikroskopom gornja su granica.

Koloidne čestice mogu biti plinovite, tekuće ili čvrste. Dijelimo ih na:

sole - disperzije čvrstih čestica u tekućini

emulzije - disperzije tekućine u tekućini

gelove - koagulirani oblik koloidnih sustava

aerosole - disperzije čvrstih ili tekućih čestice u plinu

pjene - disperzije plinova u tekućinama ili čvrstim tvarima

U prirodi ima veoma mnogo koloida, a mnoge tvari već po veličini svojih molekula pripadaju koloidima kao što su škrob ili bjelančevine.

Koloidi se mogu pripremiti disperzijom većih čestica ili kondenzacijom molekulskih otopina.

koncentracija    →   concentration

1. Koncentracija je skupina od četiri veličine kojima se karakterizira sastav otopine u odnosu na njen volumen (masena, količinska, volumenska i brojčana koncentracija).

2. Koncentracija je kraći oblik pisanja količinske (množinske) koncentracije.