Količinska ili množinska koncentracija (c) otopine omjer je količine otopljene tvari (nA) i volumena (V) otopine. Jedinica koncentracije jest mol m-3 ali se više upotrebljava decimalna SI jedinica mol dm-3 (ponekad se označava s M). Koncentracija se označava oznakom c uz naznaku jedinke na koju se koncentracija odnosi ili se označava stavljanjem kemijske formule u uglatu zagradu, npr. cHCl ili c(HCl) ili [HCl].
Maksimalno dopustiva koncentracija najveća je dopuštena koncentracija opasnog materijala u radnom okolišu. Ova razina se ne smije prijeći ni u kom slučaju.
1. Koncentracija je skupina od četiri veličine kojima se karakterizira sastav otopine u odnosu na njen volumen (masena, količinska, volumenska i brojčana koncentracija).
2. Koncentracija je kraći oblik pisanja količinske (množinske) koncentracije.
Masena koncentracija (γ) jednaka je omjeru mase (mA) otopljene tvari i volumena (V) otopine. SI jedinica za masenu koncentraciju jest kg m-3, ali se u laboratoriju češće upotrebljava g dm-3 koja ima istu brojčanu vrijednost.
Volumenska koncentracija (σ) jednaka je omjeru volumena (VA) otopljene tvari i volumena (V) otopine. Volumenska koncentracija razlikuje se od volumenskog udjela zbog toga što je zbroj volumena sastojaka skoro uvijek različit od volumena otopine.
Apsorbancija (A) je logaritam omjera intenziteta upadnog zračenja (Po) i propuštenog zračenja (P) kroz uzorak (izuzimajući efekte posude u kojoj je uzorak).
Apsorpcija svjetlosti kroz otopine može se matematički opisati Beer-Lambertovim zakonom
gdje je A apsorbancija na danoj valnoj duljini svjetlosti, ε je molarni apsorpcijski (ekstinkcijski) koeficijent (L mol-1 cm-1), svojstven svakoj molekulskoj vrsti i ovisan o valnoj duljini svjetlosti, b je duljina puta svjetlosti kroz uzorak (cm) a c je koncentracija tvari u otopini (mol L-1).
Apsorpcija je pojava da tvar iz jedne faze prolazi graničnu površinu i u drugoj se fazi više ili manje jednolično raspodjeljuje u koncentraciji većoj nego što je u unutrašnjosti prve faze.
Kiselo-bazna titracija analitička je tehnika koja se koristi kod volumetrijske analize gdje se kiselina poznate koncentracije koristi pri neutralizaciji lužine poznatog volumena, zatim se utrošeni volumen kiseline koristi da bi se odredila nepoznata koncentracija baze. Prilikom kiselo-bazne titracije koristi se kiselo-bazni indikator da bi se mogla odrediti završna točka titracije.
Aktivitet (a) je djelotvorna koncentracija neke tvari u otopinama elektrolita. U idealnoj otopini na čestice otopljene tvari djeluju samo molekule otapala, dok kod realnih otopina privlačne sile između iona u otopini rastu s povećanjem naboja iona i povećanjem njihove koncentracije, čime se smanjuje efektivna koncentracija iona u otopini. Aktivitet je jednak umnošku koeficijenta aktiviteta (f) i koncentracije (c)
Relativni aktivitet govori nam koliko je puta neka otopina aktivnija od istovrsne referentne otopine. Za standardno referentno stanje uzima se otopina tvari pri beskonačnom razrjeđenju kada je koeficijent aktiviteta jednak jedinici.
Aktivitet i koeficijent aktiviteta bezdimenzijske su veličine. Aktivitet je jednak koncentraciji tek u vrlo razrijeđenim otopinama. Za čvrste tvari uzima se da je aktivitet jednak jedinici.
Generalić, Eni. "Koncentracija." Englesko-hrvatski kemijski rječnik & glosar. 29 June 2022. KTF-Split. {Datum pristupa}. <https://glossary.periodni.com>.
Glosar
Periodni sustav