Tlak pare je tlak plina koji je u ravnoteži s tekućinom (ili, ponekad, čvrstim tijelom) pri određenoj temperaturi.
Hidrofobne interakcije su tendencija ugljikovodika (ili ugljikovodicima sličnim skupinama u otopinama) da stvaraju intermolekularne nakupine u vodenoj sredini, i analogne intramolekularne interakcije. Ime je nastalo od pojave "mržnje" između vode i ugljikovodika. Ne preporučuje se upotreba zbunjujućeg alternativnog izraza hidrofobna veza.
Hidrosfera (iz grčkog imena za vodenu kuglu) je diskontinuirani vodeni omotač koji obuhvaća svu vodu na, ispod i iznad Zemljine površine bez obzira u kakvom se agregatnom stanju nalazi. To uključuje sve tekuće i smrznute površinske vode, podzemne vode zadržane u tlu i stijenama te vodenu paru u atmosferi. Voda neprestano kruži između ovih vodnih retencija (rezervoara) u tzv. hidrološkom ciklusu koji energiju dobiva iz Sunca.
Vodne zalihe | V / 106 km3 | w / % |
---|---|---|
oceani | 1 370.0 | 97.25 |
ledene kape i glečeri | 29.0 | 2.05 |
podzemne vode | 9.5 | 0.68 |
jezera i rijeke | 0.127 | 0.01 |
vlaga u tlu | 0.065 | 0.005 |
atmosfera (kao tekući ekvivalent vodene pare) | 0.013 | 0.001 |
biosfera | 0.0006 | 0.00004 |
UKUPNO | 1 408.7 | 100 |
Ionska veza predstavlja jaku silu koja drži atome zajedno u molekuli ili kristalu. Energija veze je oko 100 kJ mol-1. Ionska veza je takva veza kod koje jedan od sudionika, za vrijeme vezanja, predaje svoje nesparene elektrone drugom atomu tako da oba postignu elektronski raspored najbližeg plemenitog plina. Da bi nastala ionska veza između atoma, mora jedan od atoma prijeći u pozitivno nabijen ion gubitkom određenog broja elektrona, a drugi atom mora primiti te elektrone i prijeći u negativno nabijen ion.
Vertikalna energija ionizacije je energija potrebna da se ukloni elektron iz atoma, molekule ili iona u plinovitoj fazi bez da se ukloni bilo koja jezgra. Vertikalna energija ionizacije je veća ili jednaka adijabatskoj energiji ionizacije.
Slabe kiseline jesu kiseline koje nepotpuno disociraju u vodenoj otopini. Octena kiselina je primjer slabe kiseline koja disocira prema reakciji
Slabi elektroliti su oni elektroliti koji u vodenim otopinama samo djelomično disociraju na ione i koji su u ravnoteži s nedisociranim molekulama. Njihove vodene otopine slabo provode električnu struju. Npr. acetatna kiselina samo djelomično disocira pa otopina acetatne kiseline sadrži molekule acetatne kiseline, vodikove ione i acetatne ione.
Iridij je 1803. godine otkrio Smithson Tennant (Engleska). Ime je dobio po latinskoj riječi iris što znači duga jer su mu spojevi jako obojeni. To je sjajni, vrlo tvrdi, srebrni metal. Zajedno s osmijem i platinom čini skupinu teških platinskih metala. Ni jedna vodena otopina ga ne napada. Razara ga tek rastaljena lužina. Na zraku se nezaštićen može zagrijati do 2300 °C. Zbog njegove otpornosti na koroziju, od njegove legure je izrađen prametar (90 % Pt i 10 % Ir). U prirodi se pojavljuje obično kao pratitelj bakarnih i nikalnih ruda, ili kao osmiridij (prirodna legura osmija i iridija) koja sadrži rutenij. Upotrebljava se za legiranje platine i paladija (povećava im tvrdoću).
Joule-Thompsonov koeficijent (μ) jest parametar koji opisuje temperaturnu promjenu koja se desi kada plin adijabatski ekspandira kroz mlaznicu. Definiran je s
gdje je H entalpija.
Generalić, Eni. "Vodeni plin." Englesko-hrvatski kemijski rječnik & glosar. 29 June 2022. KTF-Split. {Datum pristupa}. <https://glossary.periodni.com>.
Glosar
Periodni sustav