Destilirana voda (lat. destillare - kapati) dobiva se kondenzacijom vodene pare tako da ne sadrži otopljenih čvrstih tvari. Upotrebljava se kao otapalo u farmaciji i kemiji. Destilirana voda u ravnoteži je s ugljikovim dioksidom iz zraka i ima vodljivost oko 0.8×10-6 S cm-1. Ponovljenom destilacijom u vakuukmu može se postići vodljivost od 0.043×10-6 S cm-1 pri 18 °C. Ova granična vodljivost uzrokovana je ionizacijom vode
Boca za odsisavanje je tikvica koja se koristi za vakuum filtriranje. Načinjena je od debelog stakla koje može izdržati razliku tlakova i sa strane ima priključak za spajanje na izvor vakuuma.
Gaussov zakon opisuje vezu između mirnog naboja i električnog polja pa je, zapravo, ekvivalentan Coulombovom zakonu, koji se može izvesti iz Gaussova. Gaussov zakon kaže da je tok električnog polja, Φ, kroz neku zamišljenu zatvorenu plohu površine S - Gaussovu plohu - jednak ukupnom naboju q, koji je unutar te zatvorene plohe:
Pritom je tok Φ kroz Gaussovu plohu površine S dan izrazom:
u kojem je ε0 permitivnost vakuuma, a dS je element površine.
Hafnij su 1923. godine otkrili Dirk Costner (Danska) i Georg Karl von Hevesy (Mađarska). Ime je dobio po latinskom nazivu za Kopenhagen - Hafnia. To je srebrno sivi metal visokog sjaja, koji se može kovati. Na izloženoj površini stvara se oksidni film. Otporan na lužine i kiseline (osim HF). Metalni prah se sam zapali i gori na zraku. Spojevi hafnija toliko su slični spojevima cirkonija da ih je skoro nemoguće odvojiti. Pronađen je u svim rudama cirkonija. Kako dobro apsorbira neutrone i kako je otporan na koroziju koristi se za izradu kontrolnih šipki u nuklearnim reaktorima. Upotrebljava se i za legiranje metala, izradu specijalnih stakala, kao i za uklanjanje tragova kisika i dušika iz vakuum cijevi.
Hirschov lijevak je smanjena verzija Büchnerovog lijevka za vakuum filtraciju koji se koristi za filtraciju malih volumena tekućine (1-10 mL). Osnovna razlika je u mnogo manjoj ploči za filtar papir i nagnutim stjenkama lijevka. Ime je dobio po njemačkom kemičaru Robertu Hirschu (1856.-1913.).
Magnetska permeabilnost (μ) je konstanta proporcionalnosti između magnetske indukcije i intenziteta magnetskog polja i za vakuum iznosi μo = 1.257×10-6 H/m.
Magnetska permeabilnost se obično izražava kao relativna vrijednost. Ako μ predstavlja magnetsku permeabilnost tražene tvari, relativna magnetska permeabilnost je dana izrazom
Masena spectrometrija je analitička tehnika u kojoj se ioni razdvajaju na osnovi odnosa masa/naboj (m/e) i identificiraju na odgovarajućem detektoru.
U masenom spektrometru uzorak se ionizira i pozitivni ioni se ubrzavaju električnim poljem u visokom vakuumu. Snop brzih iona tada ulazi u predio magneta koji skreću snop iona (otklon je najveći za ione male mase). Ioni različitih masa i naboja redom se fokusiraju na ionskom detektoru. Tako se dobije maseni spektar koji se sastoji od serije šiljaka promjenjivog intenziteta za svaku vrijednost odnosa m/e. Različite molekule mogu se identificirati po njihovom karakterističnom masenom spektru.
Metar (m) je osnovna SI jedinica za duljinu.
Metar je duljina koja odgovara putu što ga prijeđe svjetlost u vakuumu za vrijeme od 1/299 792 458 s.
Ova definicija, prihvaćena na Generalnoj konferenciji za mjere i utege u listopadu 1983., zamijenila je definiciju iz 1967. temeljenu na kriptonovoj lampi.
Fotomultiplikator (fotomultiplikatorska cijev ili PMT) je svestrani i vrlo osjetljivi detektor elektromagnetnog zračenja u ultraljubičastom, vidljivom i bliskom infracrvenom području elektromagnetskog spektra. Tipični fotomultiplikator sadrži fotoosjetljivu katodu (fotokatodu) iza koje slijede fokusirajuće elektrode, elektrode za pojačavanje (dinode) i elektroda za skupljanje elektrona (anoda) smještene u vakuumsku cijev.
Generalić, Eni. "Vakuum." Englesko-hrvatski kemijski rječnik & glosar. 29 June 2022. KTF-Split. {Datum pristupa}. <https://glossary.periodni.com>.
Glosar
Periodni sustav