KEMIJSKI RJEČNIK

magnetska permeabilnost    →   magnetic permeability

Magnetska permeabilnost (μ) je konstanta proporcionalnosti između magnetske indukcije i intenziteta magnetskog polja i za vakuum iznosi μ_o = 1.257×10^-6 H/m.

Magnetska permeabilnost se obično izražava kao relativna vrijednost. Ako μ predstavlja magnetsku permeabilnost tražene tvari, relativna magnetska permeabilnost je dana izrazom

nuklearna magnetska rezonancija    →   nuclear magnetic resonance

Nuklearna magnetska rezonancija (NMR) tip je radiofrekventne spektroskopije koji je temeljen na magnetskom polju koje se stvara vrtnjom električki nabijenih atomskih jezgra. To nuklearno magnetsko polje prouzročeno je interakcijom s vrlo velikim (1 T - 5 T) magnetskim poljem instrumenta. NMR tehnika primjenjuje se za proučavanje elektronske gustoće i kemijskih veza i postala je osnovni istraživački alat za određivanje struktura u organskoj kemiji.

permeabilnost    →   permeability

Permeabilnost (lat. permeare, proći kroz) je prolaz ili difuzija plinova, para, tekućina ili čvrstih tvari kroz materijal bez fizikalnog ili kemijskog utjecaja na njega.

Biot-Savartov zakon    →   Biot-Savart law

Magnetsko polje B vodiča kojim teče struja može se odrediti uz pomoć Biot-Savartovog zakona. Doprinos magnetskom polju na udaljenosti r od strujnog elementa IdL dan je izrazom:

u kojem je μ₀ permeabilnost. Uloga permeabilnosti u magnetostatici vrlo je slična ulozi permitivnosti u elektrostatici. Da bi se odredilo ukupno magnetsko polje B (doprinos cijelog vodiča), potrebno je integrirati doprinose svih strujnih elemenata duž vodiča. Za magnetsko polje dugog ravnog vodiča kojim teče struja I, Biot-Savartov zakon daje sljedeći izraz:

SI jedinica za magnetsko polje je tesla (T).

Permeabilnost μ₀ ima vrijednost 4π×10^-7 T m A^-1.

supravodljivost    →   superconductivity

Supravodljivost je fenomen koji se javlja kad metali, slitine ili spojevi ispod kritične temperature, T_c, gube električni otpor i magnetsku permeabilnost (Meissnerov efekt i Josephsonov efekt).

Bohrov magneton    →   Bohr magneton

Bohrov magneton (μ_B) atomska je jedinica za magnetski moment, definirana kao

gdje je h Planckova konstanta, m_e masa elektrona a e elementarni naboj.

degenerirane orbitale    →   degenerate orbitals

Degenerirane orbitale jesu orbitale s istom energijom. Degeneraciju orbitale ponekad može uzrokovati i vanjsko električno ili magnetsko polje.

dijamagnetik    →   diamagnetic

Dijamagnetici su materijali koji ne pojačavaju magnetsko polje. Atomi i molekule takvih materijala ne posjeduju nesparene elektrone.

dijamagnetizam    →   diamagnetism

Kod dijamagnetizma magnetizacija je suprotnog smjera od primijenjenog magnetnog polja, tj. magnetska susceptibilnost je negativna. Kada su u atomu svi elektroni spareni, poništavaju se spinski magnetski momenti i takva tvar ne pokazuje prema vani nikakav magnetski moment. Ako se takva tvar unese u vanjsko magnetno polje, inducira u njoj magnetsko polje koje je usmjereno protiv vanjskog polja. Posljedica je takvog vladanja da magnetsko polje odbija dijamagnetične tvari.

elektromagnetski val    →   electromagnetic wave

Elektromagnetski valovi predstavljaju elektromagnetsko zračenje, odnosno oscilacije električnog i magnetskog polja u prostoru