KEMIJSKI RJEČNIK

pleksi-staklo    →   plexiglas

Pleksi-staklo ili pleksiglas je tvrdo, otporno, prozirno, teško lomljivo staklo od poliakrilne smole. Služi za izradu sigurnosnih prozora za automobile, avione itd.

kemijsko staklo    →   chemical glass

Kemijsko staklo je posebno, otporno staklo za izradu kemijskog posuđa, sastavljeno od kvarca i oksida bora, barija, cinka i aluminija.

staklo    →   glass

Staklo je krta prozirna čvrsta tvar nepravilne strukture. Pravi se taljenjem pjeska (SiO₂), sode (Na₂CO₃), vapnenca (CaCO₃) i malih količina drugih dodataka ovisno o namjeni. Koristi se za izradu prozora, ogledala, posuđa, leća, itd.

kalijevo staklo    →   potassium glass

Kalijevo staklo je staklo koje se proizvodi od silikata kalija i kalcija uz pomoć kalijeva karbonata. Mnogo se teže otapa od običnog stakla pa se koristi za izradu kemijskog posuđa.

metalno staklo    →   metallic glass

Određene slitine mogu se, metodom ultrabrzog kaljenja iz taline, skrutnuti u amorfnom obliku, bez formiranja kristalne rešetke - takve, amorfne slitine zovu se metalna stakla.

Primjer su dobivanja metanih stakala cirkonija i nikla. Amorfna Zr₂Ni slitina dobiva se metodom ultrabrzog hlađenja, kod koje se indukcijski rastaljena slitina izbacuje tlakom inertnog plina iz kvarcne posude na plohu brzo rotirajućeg valjka. Valjak je napravljen od materijala velike toplinske vodljivosti i na njemu se slitina, zbog velike brzine kojom je izbačena, spreša, naglo ohladi i skrutne. Nakon skrućivanja slitina se od valjka odvaja zbog djelovanja centrifugalne sile. Tako se dobivaju dugačke trake amorfne slitine jednolike širine (~1 mm) i debljine (~1 μm) te poprečnog presjeka kojemu svojstva ovise o brzini hlađenja.

Strukturno svojstvo metalnih stakala jest odsustvo uređenja dugog dosega. Na udaljenostima manjim od 1.5 nm postoje određeni tipovi uređenosti pa ta činjenica ne dozvoljava potpunu usporedbu sa strukturom tekućina, kojoj je svojstvena potpuna neuređenost. Struktura metalnih stakala određuje njihova neobična fizikalna svojstva, sasvim različita od svojstava odgovarajućih kristalnih slitina, a vrlo povoljna za primjene u tehnologiji. Mehaničke osobine (čvrstoća, elastičnost, otpornost na koroziju) čine neka stakla pogodnim za izradu kompozitnih materijala. Slitine prijelaznih metala i rijetkih zemalja mogu imati svojstva između mekih i vrlo tvrdih magneta pa se mogu upotrijebiti kao magnetske memorije. Supravodljivi amorfni metali mogu se koristiti za izradu rotora supravodljivih generatora i motora.

temperatura staklastog prijelaza    →   glass transition temperature

Temperatura staklastog prijelaza (T_g) jest temperatura pri kojoj amorfni polimeri prelaze iz staklastog stanja u stanje slično kaučuku, savitljivo i elastično, ali još uvijek čvrsto.

staklena elektroda    →   glass electrode

Staklena elektroda je elektroda osjetljiva na vodikove ione. Sastoji se od staklene membrane, unutarnje referentne elektrode i unutarnje otopine. Može se također prirediti i staklena elektroda osjetljiva na natrijeve ione.

Staklena elektroda ima ekstremno velik električni otpor. Membrana tipične staklene elektrode (debljine od 0.03 mm do 0.1 mm) ima električni otpor od 30 MΩ do 600 MΩ). Aktivitet vodikovih iona u unutrašnjoj otopini je stalan. Površina staklene membrane mora biti hidratizirana da bi djelovala kao pH elektroda. kada se staklena membrana uroni u vodenu otopinu na njenoj površini se formira tanki gel sloj pri čemu dolazi do ionske izmjene između iona natrija u kristalnoj rešetki stakla i vodikovog iona. Ista stvar se dešava i na unutrašnjoj strani membrane.

Najjednostavnije objašnjenje rada staklene membrane je da se staklo ponaša kao slaba kiselina (staklo-H).

Aktivitet vodikovih iona u unutrašnjoj otopini je stalan. Kada se na vanjskoj strani staklene membrane promijeni koncentracija vodikovih iona staklo će se protonirati ili deprotonirati. Razlika pH otopina s unutrašnje i vanjske strane staklene membrane stvara elektromotornu silu proporcionalnu toj razlici.

efekt staklenika    →   greenhouse effect

Vidi Globalno zatopljenje

akrolein    →   acrolein

Akrolein (propenal) je nezasićeni aldehid, bezbojna, reska tekućina. Proizvodi se od propilena (propena). Lako polimerizira te se od njega proizvode bezbojne i prozirne plastične mase (organsko staklo).

akrilna kiselina    →   acrylic acid

Akrilna kiselina je bezbojna tekućina, miriše na octenu kiselinu. Vrije pri 141 °C. Nastaje oksidacijom akroleina. Njeni esteri i derivati daju polimerizacijom bezbojne i prozirne plastične mase (organsko staklo).