KEMIJSKI RJEČNIK

cement    →   cement

Cement (lat. caementum - zidarski kamen) je skupno ime za hidraulična građevna veziva, tj. veziva koja samostalno otvrdnu pod vodom. Obično se pod tim imenom razumijeva portland-cement, koji se najviše upotrebljava. Dobiva se pečenjem prirodne ili umjetne smjese vapnenca i gline (odnos 3:1) do temperature sinteriranja (1450°C) i mljevenjem dobivenog produkta, klinkera, u fini prah. Nakvasi li se vodom i ostavi neko vrijeme (na zraku ili pod vodom), polako veže (zgusne se) i postupno otvrdne kao kamen. Zbog svojih izvanrednih svojstava ušao je u sva područja građevinske djelatnosti.

cementacija    →   cementation

1. Cementacija željeza jest postupak za dobivanje čelika s većim sadržajem ugljika (tvrđeg) što se postiže grijanjem mekanog čelika s tvarima koje sadrže ugljika.

2. Cementacija bakra je taloženje bakra iz njegovih otopina kad im se dodaju željezne strugotine.

dijageneza    →   diagenesis

Dijageneza je proces pretvaranja sedimenata u sedimentne stijene. Litifikacija (doslovno pretvaranje u stijene) sedimenta obično se postiže nekim vezivnim agensom. Kako se težina nataloženog materijala povećava, zrna se približavaju a pore se smanjuju istiskujući sadržanu vodu. Ova voda može sadržavati otopljene mineralne komponente koje se talože u porama. To uzrokuje cementaciju koja počinje vezivati individualne čestice u jednu cjelinu. Daljnje zbijanje uzrokuje rekristalizaciju minerala i čini stijene tvrđima.

lapor    →   marl

Lapor je siva ili žućkasta prirodna smjesa gline i vapnenca u različitim omjerima. Koristi se kao sirovina za proizvodnju cementa.

silos    →   silos

Silosi su konični ili valjkasti, najčešće uspravljeni, spremnici. Najčešće se koriste se za čuvanje sipkih materijala (brašna, pšenice, cementa, i sl.).