Ultraljubičasto svjetlo (UV svjetlo ili UV zračenje) elektromagnetsko je zračenje čije su valne duljine duže od x-zraka, ali kraće od valnih duljina vidljivog svjetla. Ultraljubičasto svjetlo može razbiti neke kemijske veze i uzrokovati oštećenja stanice.
Svjetlosna godina (ly) posebna je jedinica duljine u astronomiji i astrofizici, definirana je udaljenošću koju u vakuumu prijeđe svjetlost u jednoj godini (ly = 9.46052973·1015 m).
Svjetlosni tok (Φ) je intenzitet izvora svjetla pomnožen s uglom (prostornim kutom). SI jedinica je lumen.
Polarizirana svjetlost je svjetlost kojoj elektromagnetski valovi titraju samo u jednoj ravnini okomitoj na smjer širenja zračenja.
Bijela svjetlost je smjesa svjetlosti svih boja. Propustimo li bijelu svjetlost kroz staklenu prizmu ili optičku rešetku, svjetlost će se rastaviti na nekoliko boja (spektar vidljive svjetlosti).
Globalno zatopljenje ili efekt staklenika pojava je koja se zbiva u atmosferi zbog prisustva određenih plinova koji apsorbiraju infracrveno zračenje. Vidljive i ultraljubičaste zrake sposobne su prodrijeti kroz atmosferu i zagrijati Zemljinu površinu. Ovu energiju Zemlja reemitira kao infracrveno zračenje, koje zbog veće valne duljine biva apsorbirano od strane ugljikova dioksida. Posljedica toga je povećanje srednje temperature Zemlje i njene atmosfere (globalno zatopljenje). Slično se dešava i u stakleniku gdje svjetlost i duže ultraljubičaste zrake mogu proći kroz staklo ali infracrvenu radijaciju staklo apsorbira i dio reemitira u staklenik.
Ova pojava se smatra velikim rizikom i opasnošću za okoliš. Prosječno povećanje temperature može promjeniti klimu te može dovesti do otapanja ledenih polarnih kapa, a onda bi porast razine mora mogao imati katastrofične posljedice. Pokraj ugljikova dioksida, koji nastaje sagorijevanjem fosilnih goriva, negativan utjecaj na atmosferu imaju dušikovi oksidi, ozon, metan i klorofluorougljici.
Živa je poznata od davnih vremena (~1500. godine prije Krista). Ime je dobila od latinske riječi hydrargyrum što znači tekuće srebro. To je sjajni, srebrno bijeli metal. Pri sobnoj temperaturi je tekućina. Loše vodi toplinu i električnu struju. Stabilna je na zraku. Ne reagira s lužinama i većinom kiselina. Otapa se samo u oksidirajućim kiselinama. Tekuća živa otapa mnoge metale dajući amalgame. Ovisno o količini otopljenog metala, amalgami mogu biti tekući ili čvrsti. Živine pare su vrlo otrovne. Lako se resorbira čak i preko nepokrivenih dijelova kože. Imaju kronični kumulativni efekt. Organski spojevi žive, kao što je metil-živa, su također jaki otrovi. U prirodi žive ima dvadesetak puta više nego kadmija. Može se pronaći samorodna ili u mineralu cinabaritu (HgS). Klor-alkalne elektrolize su najveći potrošači žive gdje se živa upotrebljava kao katoda kod elektrolize, zbog velikog prenapona vodika na njoj i stvaranja amalgama s produktom. Sa živom se pune termometri, barometri ili se izrađuju lampe koje isijavaju svjetlost bogatu ultraljubičastim zrakama.
Fotokemijske reakcije one su reakcije koje se odvijaju pod utjecajem svjetlosti, odnosno pod utjecajem ultraljubičastog, vidljivog i infracrvenog dijela spektra. Na neki sustav može djelovati samo ono zračenje koje taj sustav apsorbira. Fotokemijske reakcije su primjerice fotosinteza, nastajanje fotografije, nastajanje fozgena, nastajanje klorovodika itd.
Generalić, Eni. "Ultraljubičasto svjetlo." Englesko-hrvatski kemijski rječnik & glosar. 29 June 2022. KTF-Split. {Datum pristupa}. <https://glossary.periodni.com>.
Glosar
Periodni sustav