KEMIJSKI RJEČNIK

disocijacija    →   dissociation

Disocijacija je proces pri kojem se kemijska vrsta (molekula, ion i sl.) rastavlja na jednostavnije dijelove kao rezultat dodane energije (toplinska disocijacija) ili zbog djelovanja otapala (elektrolitička disocijacija). Disocijacija se može odvijati u plinovitoj, tekućoj ili krutoj fazi, ili se može dešavati u otopini. Primjer disocijacije je reverzibilna reakcija HI na visokoj temperaturi

Izraz disocijacija upotrebljava se i za reakcije ionizacije kiselina i baza u vodi. Primjerice, reakcija cijanovodične kiseline

često se piše kao disocijacija kiseline na ione

električni članak    →   electric cell

Električni članak (baterija) je naprava za proizvodnju trajnih električnih struja pretvorbom kemijske, nuklearne, toplinske ili svjetlosne energije u električnu. Prema načinu pretvorbe kemijske energije u električnu razlikuju se galvanski članci, akumulatori, gorivi članci i biološki članci.

entalpija    →   enthalpy

Entalpiju (H) uveo je J.W. Gibbs 1902. kao toplinsku funkciju stanja

gdje je U unutrašnja energija sustava, p je tlak a V volumen. U kemijskim reakcijama koje se odvijaju u atmosferi tlak ostaje konstantan i entalpija reakcije (ΔH) jednaka je

Za egzotermne reakcije ΔH je negativan.

molarna entalpija isparavanja    →   molar enthalpy of evaporation

Molarna entalpija isparavanja (Δ_l ^gH) promjena je entalpije pri isparavanju podijeljena množinom tekućine, a jednaka je dovedenoj toplinskoj energiji kad se isparavanje odvija pri stalnom tlaku, Δ_l ^gH=Q.

molarna veličina    →   molar quantity

Molarne su veličine često pogodnije za izražavanje ekstenzivnih veličina (npr. volumena, entalpije, toplinskog kapaciteta itd.). Dobiju se tako da se stvarna vrijednost podijeli s količinom tvari (brojem molova). Rezultirajuća veličina naziva se molarni volumen, molarna entalpija itd.

neopren    →   neoprene

Neopren je sintetički kaučuk koji se dobiva polimerizacijom 2-klorbuta-1,2-diena. Neopren se često upotrebljava umjesto prirodne gume na mjestima gdje se zahtijeva otpornost na kemikalije.

entropija    →   entropy

Entropija (S) je termodinamička funkcija koja govori o iskoristivosti toplinske energije. Promjena entropije nekog sustava ovisi samo o početnom i konačnom stanju sustava i definirana je izrazom

Ako je sustav izoliran, njegova se entropija neće mijenjati kada se odvija reverzibilni proces, dok će rasti ako se odvija ireverzibilan (nepovratljiv) proces. Ireverzibilnost procesa mjeri se entropijom.

Najveću entropiju imaju plinovi a najmanju kristali. Prema tome, entropija se može smatrati mjerom za nered u nekom sustavu. Pri apsolutnoj nuli u savršenom kristalu entropija je jednaka nuli.

epoksi smola    →   epoxy resin

Epoksi smole jesu termostabilni polimeri dobiveni kopolimerizacijom epoksida s fenolima (npr. epiklorhidrina s bisfenolom A). Sadrže etersku vezu (-O-) i tvore čvrstu, umreženu polimernu strukturu. Epoksi smole su žilave, otporne na korozivne kemikalije i imaju dobra dielektrična svojstva. Zbog dobre adhezivnosti upotrebljavaju se u proizvodnji ljepila i lakova. Obično dolaze kao dvokomponentne smjese koje očvrsnu kad se pomiješaju.

motorni benzin    →   gasoline

Motorni benzini su smjese ugljikovodika s 5 do 12 ugljikovih atoma u molekuli. Dobivaju se preradom nafte ka frakcije s vrelištem od 40 °C do 200 °C. Služe kao pogonsko gorivo klipnih benzinskih motora. Motorni benzini znatno se razlikuju po svom sastavu a jedno od mjerila određivanja njihove kvalitete je oktanski broj. Što benzin ima veći oktanski broj ima veću otpornost prema detonantnom izgaranju i može se koristi u motorima s većim kompresijskim omjerom. Oktanski broj definiran je kao odnos oktana s dobrim antidetonatorskim svojstvima (po definiciji ima vrijednost 100) i n-heptana s lošim (po definiciji ima vrijednost 0).

globalno zatopljenje    →   global warming

Globalno zatopljenje ili efekt staklenika pojava je koja se zbiva u atmosferi zbog prisustva određenih plinova koji apsorbiraju infracrveno zračenje. Vidljive i ultraljubičaste zrake sposobne su prodrijeti kroz atmosferu i zagrijati Zemljinu površinu. Ovu energiju Zemlja reemitira kao infracrveno zračenje, koje zbog veće valne duljine biva apsorbirano od strane ugljikova dioksida. Posljedica toga je povećanje srednje temperature Zemlje i njene atmosfere (globalno zatopljenje). Slično se dešava i u stakleniku gdje svjetlost i duže ultraljubičaste zrake mogu proći kroz staklo ali infracrvenu radijaciju staklo apsorbira i dio reemitira u staklenik.

Ova pojava se smatra velikim rizikom i opasnošću za okoliš. Prosječno povećanje temperature može promjeniti klimu te može dovesti do otapanja ledenih polarnih kapa, a onda bi porast razine mora mogao imati katastrofične posljedice. Pokraj ugljikova dioksida, koji nastaje sagorijevanjem fosilnih goriva, negativan utjecaj na atmosferu imaju dušikovi oksidi, ozon, metan i klorofluorougljici.